Henri, grof od Chamborda
| Henrik V. | |
|---|---|
| Henri-de-Chambord.jpg | |
| Henry, grof od Chamborda | |
| legitimistički pretendent na francusko prijestolje | |
| Vladavina | 3. lipnja 1844. – 24. kolovoza 1883. |
| Prethodnik | Louis Antoine, vojvoda Angoulêmea |
| Nasljednik | Philippe, grof od Pariza ili Juan, grof od Montizóna |
| Supruga | Marija Tereza od Austria-Este |
| Puno ime | |
| Henri Charles Ferdinand Marie Dieudonné d'Artois | |
| Dinastija | Burbonci |
| Otac | Karlo Ferdinand, vojvoda Berryja |
| Majka | Marie-Caroline od Bourbon-Dvije Sicilije |
| Rođenje | 29. rujna 1820. |
| Smrt | 24. kolovoza 1883. |
| Vjera | rimokatolik |
Henri, grof od Chamborda, punim imenom Henri Charles Ferdinand Marie Dieudonné d'Artois, vojvoda Bordeauxa, grof Chamborda (Pariz, 29. rujna 1820. – Frohsdorf, Austrija, 24. kolovoza 1883.), legitimistički pretendent na francusko prijestolje od 1844. godine, a prema nekim povjesničarima i francuski kralj pod imenom Henrik V. od 2. do 9. kolovoza 1830. godine. Bio je ujedno i posljednji prijestolonasljednik starije loze dinastije Burbonaca.[1]
Životopis
Bio je posthumno rođeni sin Karla Ferdinanda, vojvode Berryja i napuljske princeze Marie-Caroline od Bourbon-Dvije Sicilije te unuk francuskog kralja Karla X. (1824. – 1830.). Nakon što je 1830. godine kralj Luj Filip (1830. – 1848.) preuzeo prijestolje, Henri je bio prisilijen pobjeći iz Francuske. Većinu mladosti proveo je u Austriji, gdje je razvio mržnju prema Francuskoj revoluciji i konstitucionalizmu.[2]
Grof Henry bio je politički neaktivan sve do razdoblja Drugog Francuskog Carstva kada je objavio svoje pravo na francusko prijestolje, nasuprot težnjama bonapartista i orléanista. Poslije pada francuskog cara Napoleona III. 1870. godine, Henri je pozvao građane da priznaju burbonsku vlast. Iako je mogućnost obnove burbonske monarhije bila izgledna, Henri je svojim tvrdim stavom prema tekovinama Francuske revolucije, uništio svaku mogućnost da postane francuski kralj. Godine 1874. propala je svaka nada u obnovu monrahije, a država je zagarantirala republički sustav.
Henri je poslije svega opet otišao u izbjeglištvo gdje je i umro 1883. godine ne ostavivši potomaka.