Toggle search
Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Carska palača u Nari

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
(Preusmjereno s Heijō-kyū)
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Carska palača u Nari (japanski: 平城宮, Heijō-kyū) je japanska carska palača u prijestolnici Nari (Nara (prefektura), pokrajina Kansai, Honshu). Ona je živa slika života u japanskoj prijestolnici za vrijeme razdoblja Nara (710.-84.), razdoblja duboke političke i kulturne promjene Japana kada je 74 godine Nara bila političko, gospodarsko i kulturno središte Japana. Zbog toga je palača u Nari, zaedno s brojnim drugim povijesnim spomenicima stare Nare upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1998. god.[1].

Snimak iz zraka područja palače (lijevo) i parka Sakitatanamikofungun (佐紀盾列古墳群) u Nari
Dvorište ispred Dvorane za prijeme (Daigokuden)

Povijest

God. 710. carica Gemmei je preselila japansku prijestolnicu iz Fujiware u Naru koja je ostala političkim, gospodarskim i kulturnim središtem Japana sljedeće 74. godine. Lokacija Nare je pažljivo odabrana po kineskim geomancijskim načelima, po uzoru na kinesku prijestolnicu dinastije Tang, Chang'an[2]. Položena je ortogonalna mreža ulica s palačama, budističkim hramovima, šintoističkim svetištima, javnim i privatnim zgradama. Pretpostavlja se kako se grad pružao na površini većoj od 2.500 hektara i imao je oko 100.000 stanovnika.

God. 784., prijestolnica se na devet godina preselila u Nagaoku, a potom u Heian (Kyoto), gdje je ostala sve do 1184., a nominalno sve do 1896. godine. Bogata Nara je postala pusta, ali je većina hramova i svetišta ostalo nedirnutima, a čak su zadržali visoko pokroviteljstvo careva. Oko zapuštene palače je niknuo novi grad, poznat kao Nanto ("Južna prijestolnica"), a oko bogatih hramova (Tôdai-ji, Kôfuku-ji, Gangô-ji i Kasuga-Taisha) je u 16. stoljeću niknuo moderni grad Nara.

Odlike

Sama palača se nalazila na sjevernom kraju središnje avenije i zauzimala je površinu od 120 hektara. U njoj se nalaze upravne zgrade gdje su se održavale političke i vjerske ceremonije, te Carska dvorana za prijeme (Daigokuden) i državne dvorane (Chôdô-in), ali i carska rezidencija (Dairi), zajedno s različitim upravnim i drugim sklopovima (radionice, trgovine, štale i dr.).

Cijeli kompleks je ograđen nasipima od nabijene zemlje (Tsuji-ogaki) koji su visoki do 5 m i otvoreni s 12 vrata. Glavni ulaz su Suzaku vrata (Suzakumon) na sredini južnog zida, čime se moglo pristupiti glavnim zgradama političkog i društvenog životra, Daigokudenu i Chôdô-inu.

  • Palača ispred panorame Nare
    Palača ispred panorame Nare
  • Obnovljena Suzoku vrata
    Obnovljena Suzoku vrata
  • Vrt Tōin Teien
    Vrt Tōin Teien
  • Rekonstrukcija diplomatskog broda iz razdoblja Nara
    Rekonstrukcija diplomatskog broda iz razdoblja Nara
  • Pozornica za Mahoroba kazalište
    Pozornica za Mahoroba kazalište

Izvori

  1. ↑ Povijesni spomenici stare Nare na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 15. rujna 2011.
  2. ↑ Geomacija i carski položaj Nare (Arhivirano 6. prosinca 2012.) (engl.) Preuzeto 15. rujna 2011.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Carska_palača_u_Nari&oldid=507955"