Carska palača u Nari

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Heijō-kyū)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Carska palača u Nari (japanski: 平城宮, Heijō-kyū) je japanska carska palača u prijestolnici Nari (Nara (prefektura), pokrajina Kansai, Honshu). Ona je živa slika života u japanskoj prijestolnici za vrijeme razdoblja Nara (710.-84.), razdoblja duboke političke i kulturne promjene Japana kada je 74 godine Nara bila političko, gospodarsko i kulturno središte Japana. Zbog toga je palača u Nari, zaedno s brojnim drugim povijesnim spomenicima stare Nare upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1998. god.[1].

Snimak iz zraka područja palače (lijevo) i parka Sakitatanamikofungun (佐紀盾列古墳群) u Nari
Dvorište ispred Dvorane za prijeme (Daigokuden)

Povijest

God. 710. carica Gemmei je preselila japansku prijestolnicu iz Fujiware u Naru koja je ostala političkim, gospodarskim i kulturnim središtem Japana sljedeće 74. godine. Lokacija Nare je pažljivo odabrana po kineskim geomancijskim načelima, po uzoru na kinesku prijestolnicu dinastije Tang, Chang'an[2]. Položena je ortogonalna mreža ulica s palačama, budističkim hramovima, šintoističkim svetištima, javnim i privatnim zgradama. Pretpostavlja se kako se grad pružao na površini većoj od 2.500 hektara i imao je oko 100.000 stanovnika.

God. 784., prijestolnica se na devet godina preselila u Nagaoku, a potom u Heian (Kyoto), gdje je ostala sve do 1184., a nominalno sve do 1896. godine. Bogata Nara je postala pusta, ali je većina hramova i svetišta ostalo nedirnutima, a čak su zadržali visoko pokroviteljstvo careva. Oko zapuštene palače je niknuo novi grad, poznat kao Nanto ("Južna prijestolnica"), a oko bogatih hramova (Tôdai-ji, Kôfuku-ji, Gangô-ji i Kasuga-Taisha) je u 16. stoljeću niknuo moderni grad Nara.

Odlike

Sama palača se nalazila na sjevernom kraju središnje avenije i zauzimala je površinu od 120 hektara. U njoj se nalaze upravne zgrade gdje su se održavale političke i vjerske ceremonije, te Carska dvorana za prijeme (Daigokuden) i državne dvorane (Chôdô-in), ali i carska rezidencija (Dairi), zajedno s različitim upravnim i drugim sklopovima (radionice, trgovine, štale i dr.).

Cijeli kompleks je ograđen nasipima od nabijene zemlje (Tsuji-ogaki) koji su visoki do 5 m i otvoreni s 12 vrata. Glavni ulaz su Suzaku vrata (Suzakumon) na sredini južnog zida, čime se moglo pristupiti glavnim zgradama političkog i društvenog životra, Daigokudenu i Chôdô-inu.

  • Palača ispred panorame Nare
  • Obnovljena Suzoku vrata
  • Vrt Tōin Teien
  • Rekonstrukcija diplomatskog broda iz razdoblja Nara
  • Pozornica za Mahoroba kazalište

Izvori

  1. ↑ Povijesni spomenici stare Nare na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 15. rujna 2011.
  2. ↑ Geomacija i carski položaj Nare (Arhivirano 6. prosinca 2012.) (engl.) Preuzeto 15. rujna 2011.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Carska_palača_u_Nari&oldid=507955"