Hedlundia lonetalensis
| Hedlundia lonetalensis | |
|---|---|
| H. lonetalensis H. lonetalensis | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Rod: | Hedlundia |
| Vrsta: | H. lonetalensis |
| Dvojno ime | |
| Hedlundia lonetalensis (S.Hammel & Haynold) Sennikov & Kurtto | |
,_09.09.2014.jpg){kind=link}
_09.09.2014.jpg){kind=link}
Hedlundia lonetalensis (S.Hammel & Haynold) Sennikov & Kurtto rijetka je vrsta listopadnog stabla iz porodice ružovki (Rosaceae), reda Rosales. Endem je njemačke savezne države Baden-Württemberg, gdje prirodno raste samo na malenom području doline Lone (Lonetal), na istočnom dijelu Švapske Jure. Pripada skupini mukinja hibridnog podrijetla, a od srodnih se vrsta razlikuje oblikom i dlakavošću listova te građom i bojom plodova. U njemačkoj je literaturi poznata pod nazivom Lonetal-Mehlbeere.
Vrstu su 2015. opisali Steffen Hammel i Bernd Haynold pod imenom Sorbus lonetalensis. Aleksandr Sennikov i Arto Kurtto prenijeli su je 2017. u rod Hedlundia, što je danas prihvaćen taksonomski položaj prema bazi Plants of the World Online.
Etimologija
Specifični epitet lonetalensis odnosi se na dolinu rijeke Lone, u kojoj je vrsta otkrivena.
Opis
Hedlundia lonetalensis malo je listopadno stablo visoko do 6 metara. Deblo na visini od 1,5 m može imati opseg do 21 cm. Kora je glatka, sivkastosmeđa. Nakon sječe stablo može razviti više novih debala iz iste osnove.[1]
Listovi su jednostavni, naizmjenični i na zelenim, vunasto dlakavim peteljkama. Mlade lisne plojke na gornjoj su strani srednje zelene, a poslije postaju tamnije, sjajne i gotovo gole. Donja je strana tijekom cijeloga vegetacijskog razdoblja svijetlosivo pustenasta, premda je dlakavost slabije izražena nego u mnogih srodnih mukinja.[1]
Lisne plojke eliptične su do široko eliptične, s karakteristično ljevkastom osnovom i tri do četiri jasno izražena, zaobljena, nazubljena režnja. Vrh je slabo zašiljen, a rub sitno nazubljen, sa zupcima dugim do 3 mm, usmjerenima prema vrhu lista.[1]
Listovi kratkih izbojaka imaju peteljke duge uglavnom 18–22 mm, dok su plojke duge 8,5–10,4 cm i široke 6,3–7,8 cm, uz povremena odstupanja. Imaju devet do deset pari postranih žila, koje se od središnje žile odvajaju pod kutom od približno 40 stupnjeva.[1]
Listovi dugih izbojaka nešto su veći. Peteljke su im obično duge 23–26 mm, a plojke 9,6–11,5 cm i široke 6,8–8,5 cm. Imaju deset do jedanaest pari postranih žila.[1]
Cvjetovi su dvospolni, bijeli, skupljeni u guste cvatove promjera najčešće 4,5–6 cm, s približno 30–40 cvjetova. Cvjetne stapke slabo su dlakave, dok je cvjetište dugo oko 3 mm i gusto obraslo svijetlosivim pustenastim dlačicama.[1]
Pojedinačni cvjetovi promjera su 13–16 mm. Lapovi su zeleni, šiljasti i s obiju strana slabo dlakavi. Latice su bijele, lopatičaste, duge 6–7 mm i široke 4,5–5 mm, a na približno trećini unutarnje površine gusto dlakave.[1]
Cvjetovi imaju dvadeset prašnika s bijelim nitima. Vanjske prašničke niti duge su približno 6 mm, unutarnje oko 4 mm, a prašnice su bež boje. Tučak ima dva zelena, gola vrata duga približno 3 mm, srasla samo pri osnovi. Njuške su gole, a plodnica gusto obrasla bijelim dlačicama.[1]
Plodovi su sitni, gotovo kuglasti, jabučasti i intenzivno karminskocrveni. Skupljeni su u skupine od približno 10–25 plodova, a plodni cvatovi dosežu promjer od 6–9 cm. Pojedinačni su plodovi najčešće dugi 10,5–11,5 mm i široki 11–12,5 mm, pa su obično nešto širi nego dugi.[1]
Na površini ploda razvijaju se brojne lenticele, osobito u njegovu srednjem dijelu. Preostali lapovi čaške uspravni su, stožasto usmjereni jedan prema drugome i pustenasti. Plodovi dozrijevaju od sredine do kraja rujna. Plodni primjerci obično razvijaju jednu ili dvije sjemenke, srednje smeđe boje, duge približno 6 mm i široke 3 mm.[1]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je strogi lokalni endem doline Lone na istočnom dijelu Švapske Jure, u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg. Poznata je iz okolice Herbrechtingena i Bissingena ob Lontal, osobito s lokaliteta Buschlenberg i šumskog područja Gemeinde, na nadmorskoj visini od približno 480 metara.[1]
Raste na vapnenačkoj podlozi jurske starosti, pretežno na osunčanim šumskim rubovima, uz šumske putove te na prijelazima između šumskih i otvorenih staništa. Pripada toploljubivim vrstama i najbolje uspijeva ondje gdje ima dovoljno svjetlosti.[1]
Na nalazištima raste u zajednici s hrastovima (Quercus), običnom grabom (Carpinus betulus), bukvom (Fagus sylvatica), gorskim javorom (Acer pseudoplatanus), klenom (Acer campestre) i drugim listopadnim drvećem. U prizemnom sloju zabilježene su biljke poput šumske jagode (Fragaria vesca), običnog origana (Origanum vulgare), pitome ljubičice i različitih šumskih zeljastih vrsta.[1]
Njezina su staništa povezana s nekadašnjim načinima gospodarenja šumama, osobito sječom u kratkim ophodnjama i pašom ovaca, koje su održavale otvoreniju strukturu vegetacije. Prestankom takvih djelatnosti šume su postale gušće, što je smanjilo količinu svjetlosti dostupnu ovoj maloj i spororastućoj vrsti.[1]
Sistematika i povijest
Vrstu su Steffen Hammel i Bernd Haynold prvi put opisali 2015. godine pod imenom Sorbus lonetalensis, u časopisu Jahreshefte der Gesellschaft für Naturkunde in Württemberg, svezak 171, na stranici 79.[2]
Prvi poznati primjerak pronašao je Thomas Meyer 31. svibnja 2014. u dolini Lone. Naknadna terenska istraživanja, usporedbe sa srodnim vrstama i ispitivanje razine ploidnosti pokazali su da se radi o zasebnoj, stabilnoj tetraploidnoj svojti hibridnog podrijetla.
Tipski primjerak prikupio je Steffen Hammel 9. rujna 2014. južno od Herbrechtingen-Bissingena, na nadmorskoj visini od 480 metara. Holotip je pohranjen u herbariju Državnog prirodoslovnog muzeja u Stuttgartu (STU), a izotip u Ulmu (ULM).
Godine 2017. Aleksandr N. Sennikov i Arto Kurtto prenijeli su vrstu u rod Hedlundia, objavivši kombinaciju Hedlundia lonetalensis (S.Hammel & Haynold) Sennikov & Kurtto u časopisu Memoranda Societatis pro Fauna et Flora Fennica, svezak 93, stranica 40.[3]
U alternativnoj taksonomskoj obradi iz 2018. godine vrsta je prenesena u rod Pyrus pod nazivom Pyrus lonetalensis (S.Hammel & Haynold) M.F.Fay & Christenh. Kew tu kombinaciju i izvorno ime Sorbus lonetalensis smatra homotipskim sinonimima prihvaćenog imena Hedlundia lonetalensis.
Hibridno podrijetlo
Vrsta pripada skupini mukinja koje su nastale složenim hibridizacijskim procesima između različitih srodničkih linija nekadašnjeg široko shvaćenog roda Sorbus.
Istraživanjem iz 2015. utvrđeno je da je tetraploidna, s kromosomskim brojem 2n = 68. Njezina morfološka obilježja upućuju na povezanost s vrstama iz skupina Sorbus aucuparia i Sorbus aria, ali točni roditeljski taksoni nisu nedvojbeno utvrđeni.
Istraživači su razmatrali mogućnost sudjelovanja poliploidnih mukinja poput Sorbus danubialis, Sorbus collina i srodnih svojti, kao i vrste Sorbus mougeotii. Međutim, za konačno utvrđivanje podrijetla potrebna su dodatna istraživanja.
Od srodnih se vrsta razlikuje oblikom lisnih režnjeva, slabijom dlakavošću donje strane lista, dimenzijama plodova i njihovom intenzivnom crvenom bojom.[1]
Ugroženost i zaštita
Hedlundia lonetalensis jedna je od najrjeđih europskih drvenastih biljaka. Tijekom istraživanja provedenih do 2015. godine zabilježeno je samo deset primjeraka na nekoliko međusobno bliskih nalazišta u dolini Lone.
Vrsta je izrazito osjetljiva na promjene staništa. Glavne prijetnje njezinu opstanku predstavljaju zasjenjivanje uslijed zgušnjavanja šumskog sklopa, uklanjanje stabala tijekom šumarskih radova i oštećivanje mladih biljaka zbog brsta divljači.
Pojedina stabla bila su posječena ili oštećena pri održavanju šumskih putova, dok je nedostatak svjetlosti kod nekih primjeraka uzrokovao izostanak cvjetanja i plodonošenja.
U izvornoj studiji predloženo je označavanje poznatih stabala, zaštita prirodnih nalazišta, održavanje otvorenijih šumskih rubova i ograđivanje mladih biljaka radi zaštite od divljači.
Godine 2014. iz plodova tipskog stabla uzgojene su mlade biljke. Dio potomstva predan je Botaničkom vrtu Sveučilišta u Ulmu, radi očuvanja vrste izvan njezina prirodnog staništa.
Prema kategoriji ugroženosti koju prenosi Plants of the World Online, vrsta je kritično ugrožena (CR – Critically Endangered). Podatak o deset poznatih stabala odnosi se na istraživanje iz 2015. i ne treba ga smatrati aktualnim brojem preostalih primjeraka.[1]
Literatura
- Hammel, S. i Haynold, B. (2015). Sorbus lonetalensis – eine neue Mehlbeere aus Baden-Württemberg. Jahreshefte der Gesellschaft für Naturkunde in Württemberg, 171: 77–94.
- Hammel, S., Haynold, B., Gregor, T. i Paule, J. (2015). Ploidie-Bestimmung baden-württembergischer Bastard-Mehlbeeren. Jahreshefte der Gesellschaft für Naturkunde in Württemberg, 171: 69–75.
- Sennikov, A. N. i Kurtto, A. (2017). A phylogenetic checklist of Sorbus s.l. (Rosaceae) in Europe. Memoranda Societatis pro Fauna et Flora Fennica, 93: 1–78.
- Plants of the World Online. Hedlundia lonetalensis (S.Hammel & Haynold) Sennikov & Kurtto. Royal Botanic Gardens, Kew.
- International Plant Names Index. Hedlundia lonetalensis (S.Hammel & Haynold) Sennikov & Kurtto.
Sinonimi
Homotipski:
- Pyrus lonetalensis (S.Hammel & Haynold) M.F.Fay & Christenh. in Global Fl. 4: 110 (2018)
- Sorbus lonetalensis S.Hammel & Haynold in Jahresh. Naturk. Württemberg 171: 79 (2015)