Hansa žuta

Hansa žuta 74 ili žuti pigment 74.

Kadmijeva žuta ili kadmijevo žutilo.

Kromov žuti pigment ili kromova žuta.

Hansa žuta prvi je put izrađena u Njemačkoj prije Prvog svjetskog rata. Mnogi slikari zabrinuti zbog otrovnosti kadmija sada prelaze u Hansa boje. Hansa žuta je po nijansi slična kadmijevoj žutoj, ali Hansa je prozirnija, svjetlija i ima veću čvrstoću toniranja. Zbog ovog posljednjeg ide dalje u smjesama. Također je i jeftinija.

Hansa žuti pigmenti

Indeks boje		Kemijska struktura	Nijansa boje	Ref.
Naziv	Broj
Hansa žuta 1 ili žuti pigment 1	11680		Topla žuta
Hansa žuta 3 ili žuti pigment 3	11710		Snažno zelenkasto žuto Limunsko žuto
Hansa žuta 4 ili žuti pigment 4	11665		Zelenkasto žuta
Hansa žuta 65 ili žuti pigment 65	11740		Crvenkasto žuta
Hansa žuta 73 ili žuti pigment 73	11738		Neutralno do zelenkasto žute boje
Hansa žuta 74 ili žuti pigment 74	11741		Zelenkasto žuta
Hansa žuta 97 ili žuti pigment 97	11767		Žuta boja

Acetoacetanilidni pigmenti

U tim azo-pigmentima kao kopulacijska komponenta najčešće služi acetoacetanilid (anilid acetooctene kiseline). Monoazo-pigmenti te grupe nastali kopulacijom sa supstituiranim acetoacetanilidima poznati su pod nazivom Hansa žuti pigmenti. Postojani su prema atmosferilijama i svjetlostalni, ali su osjetljivi prema otapalima. Za razliku od kromova žutila otporni su na djelovanje sumporovodika. Hansa žuti pigmenti upotrebljavaju se u pripremi sredstava za ličenje, posebno lakova sušivih na zraku i disperzijskih boja, dok su za proizvodnju tiskarskih boja i bojenje plastičnih masa manje prikladni. Već su dugo u upotrebi, a neki od njih ubrajaju se i danas mađu najvažnije organske pigmente, na primjer Hansa žuti pigment C.I. PY 1, 11 680.

Disazo-pigmenti mogu se također ubrojiti u grupu žutih azo-pigmenata. Od dvaju mogućih strukturnih tipova tih spojeva, to jest s bifunkcionalnom diazonijevom komponentom (diaminom) ili s bifunkcionalnom kopulacijskom komponentom, mnogo je važniji prvi tip disazo-pigmenata. Ti se pigmenti pripravljaju potpunim diazotiranjem aromatskih diamina (supstituiranih benzidina), a zatim se na obje azo-grupe dobivene tetrazonijeve soli kopulira acetoacetanilid. Stoga se takvi pigmenti nazivaju diarilidnim pigmentima, a ponekad i benzidinskim pigmentima. Među njima je žuti pigment C.I. PY 13, 21 100 jedan od najpoznatijih. U usporedbi s Hansa žutim pigmentima diarilidni su pigmenti otporniji prema otapalima, ali se njihova slaba svjetlostalnost, mala pokrivna moć i nepostojanost prema atmosferilijama čini neprikladnima za primjenu u lakovima. Međutim, to su vrlo važni pigmenti u proizvodnji tiskarskih boja, a upotrebljavaju se i za bojenje plastičnih masa.

Azo-pigmenti

Podrobniji članak o temi: Azo-bojila

Zahvaljujući mogućnosti velikog izbora sirovina, jednostavnosti i podatljivosti proizvodnog procesa i niskoj cijeni, azo-pigmenti su danas od svih vrsta spojeva koji se upotrebljavaju kao pigmenti vjerojatno na tržištu najzastupljeniji i primjenjuju se praktički u svim područjima upotrebe pigmenata. Proizvode se s vrlo različitim fizikalnim i kemijskim svojstvima i u mnogim bojama i nijansama, među kojima pretežu žuti, narančasti, smeđi i crveni tonovi, dok azo-pigmenti plavih i zelenih tonova nisu tehnički važni.

Azo-pigmenti sadrže u svojoj molekuli jednu ili više kromofornih azo grupa -N=N- na koje su s obje strane vezane različite arilne ili heteroarilne grupe. Za razliku od topljivih azo-bojila, azo-pigmenti ne smiju kao supstituente sadržavati takve grupe (na primjer sulfo grupa -SO₃H, ili karboksilnu grupu -COOH) koje bi ih činile topljivima u vodi ili u drugim otapalima. S obzirom na broj azo grupa u molekuli razlikuju se monoazo pigmenti i disazo pigmenti, dok azo spojevi s više azo grupa nisu kao pigmenti tehnički zanimljivi.

Azo-pigmenti sintetiziraju se poznatim reakcijama diazotiranja i kopiliranja. Polazi se od primarnih aromatskih amina, što mogu biti različiti supstituirani anilini, diamini, policiklički i heterociklički amini. Primarni aromatski amin RNH₂, otapa se ili suspendira u anorganskoj kiselini (kloridnoj ili sulfatnoj) i djelovanjem natrijevog nitrita (diazotiranjem) prevodi se u diazonijevu sol:

$\mathrm {RNH_{2}\,+\,NaNO_{2}\,+\,2\,HA\rightarrow R-N=N^{+}A^{-}\,+\,NaA\,+\,2\,H_{2}O}$

gdje je: R - supstituirana arilna grupa, A - već prema upotrijebljenoj kiselini Cl ili HSO₄. Diazonijeva se sol ne izolira, već se izravno veže (kopulira) s kopulacijskom komponentom R'H:

$\mathrm {R-N=N^{+}A^{-}\,+\,R'H\rightarrow R-N=N^{-}R'\,+\,HA}$

Kao kopulacijske komponente služe prikladni aromatski spojevi, među kojima su najvažnije dvije grupe. Prvu čine 2-naftol i njegovi derivati (naftolni pigmenti), a drugu anilidi acetoctene kiseline. Osim toga, upotrebljavaju se i neki heterociklički spojevi (na primjer derivati pirazolona).