Hadži Sinanova tekija u Sarajevu
|
Hadži Sinanova tekija
| |
|---|---|
| Lokacija | Sarajevo, Bosna i Hercegovina
|
| Godine izgradnje | 1638.–1640. |
| Religija | islam |
Hadži Sinanova tekija (Silahdar Mustafa-pašina tekija)[1] je derviški hram u Sarajevu. Pripada kadirijskom tarikatu.[1]
Povijest
Hadži Sinanova tekija se nalazi između ulica Sagrdžije, Alija Đerzeleza i Logavine u Sarajevu.[2] Izgrađena je između 1638. i 1640. godine. Izgradnja je u svezi s osmanskim osvajanjem Bagdada. 1638. je Murat IV: osvojio Bagdad. Na glasu kao poštovatelj sufizma bilo mu je poznato da je ondje grob jednog od velikana islama Abdul Kadira Gejlanija, začetnika kadrijskog tarikata i potomka iz Poslanikove loze. Iz zahvalnosti Allahu za osvajanje grada odlučio je podići jednu kadirijsku tekiju i financirati njenu gradnju. Mustafa-paša Silahtar iz Sarajeva bio je u sultanovoj pratnji. Bio je na visokom položaju. Predložio je sultanu graditi tekiju u Sarajevu, gdje nije bilo takve tekije. Obrazložio je sultanu da ondje ima oca koji je voljan i pouzdan na se preuzeti ovu zadaću. Uskoro je stigao ferman da će se graditi kadirijska tekija i da će poslove voditi Mustafin otac Hadži Sinan.[3] Tako se pretpostavlja da je za njenu gradnju je prema pretpostavkama zaslužan hadži Sinan, bogati sarajevski trgovac, ili njegov sin Mustafa-paša, koji je kao silahdar, služio na dvoru sultana Murata IV..
Tekiju je projektirao Albanac Kasim-aga. Kasim-aga je bio poznati arhitekt koji je projektirao i neke od zgrada u carigradskoj palači Topkapi. Na dvorišnom zidu nalazi se kaligrafski tekst. Oblika je rozete promjera blizu tri metra. Na njemu je tehnikom al fresco upisano[1] geometrijski[4] 12[5] puta šehadet "Bog je jedan, a Muhamed je njegov poslanik"[1] (La ilaha illallah muhammadur rasulullah).[4] Tekst zovu "Sulejmanovim pečatom"[1] (muhur ispisan u Kjufi pismu).[6] Mutevelija tvrdi da autor nije poznat, a starost datiraju u više od dvjesta godina. Nacrt za ovaj napis je na samom ulazu i mnogo je manji. Kad se vrata harema otvore, odmah se na ulazu vidi estetski dobro izrađena hajr česma.[4] Dva su mezara i turbe u dvorištu tekije. Pripadaju hadži Sinanu i njegovoj supruzi.[1] U tekiji je nekoliko prostorija. To su semahana (prostorija gdje se obavlja derviški obred zikr), stan za šejha, musafirhanu (prostoriju za putnike namjernike), te mejdan odaju, koju od kahve-odžaka dijeli jedan mali uski hodnik.[7] Uz semahanu s mihrabom i musanderom tu je još kuhinja i dodatne prostorije. Prostorija za šejha je na katu iznad ulaza. Tekija je bila od tesanog kamena[3] i lomljenog kamena. Dvoetažni su dio nad ulazom i simahana. Ostatak je zgrade prizeman. Žbuka je nanesena na plohe od pritesanog kamena. Od klesanog su kamena vanjske zidne plohe. Pravilnih su, vodoravnih i jednolikih redova. Posebno su ispupčene fuge. Pokrov je od ćeramide. U tekiju se ulazi s istoka iz ulice Sagrdžije, a od ulaza je pasaž od kaldrme i kroz njega se ulazi u prostrano dvorište.[8] Tlocrt je oblika harfa lam sličnog slovu L, što je kod tekija češći slučaj. Krovovi su viševodni, a ograđena visokim kamenim zidovima i dominira cijelim ambijentom mahale. [3] Preko stotinjak je kaligrafskih natpisa (levhi) na zidovima ulaznog i dvorišnog dijela tekije i likovnom vrijednošću su u skupini najvrijednijih umjetnička ostvarenja ove vrste. Uz redovne obrede derviša, ovdje se izučavao tesavuf, čitana su i izučavana djela na perzijskom, turskom i arapskom jeziku. Pjesnicima su bili i sami šejhovi i derviši Hadži Sinanove tekije. Najbolje je poznat pjesnik šejh Hasan Kaimija Zrinović.[7] Zgrada je dobila i zdravstvenu namjenu 1768. godine. U njoj je tad otvoren prvi azil za duševne bolesnike, što je početak organizirane zdravstvene zaštite u muslimana na prostoru Bosne i Hercegovine.[1] Od sedam tekija koliko je bilo u Sarajevu, ostala je samo ova.[2] Dvaput je bila opožarena. Prvi put za vojne Eugena Savojskog, a drugi put austro-ugarskim zaposjedanjem.[3]
Očuvala je gotovo isti autentični izgled iz 1640. godine.[4] Posljednji je vrjedniji spomenik osmanlijske arhitekture u Sarajevu.[8] Prvo predviđeno mjesto gradnje bilo je na lijevoj obali Miljacke, na Bistriku.[3] Hadži Sinan je ondje kupio zemljište, no usnuo je san u kojem mu je dobio poruku da mora tekiju sagraditi u sjevernom dijelu grada, na desnoj obali Miljacke.[9][3] Pronašao je zemljište na Pirinom Brijegu, u mahali poznatoj kao Vrbanjuša.[3] Stoga je kupio zemljište u Kadi Bali Efendi mahali. Umro je prije završetka gradnje tekije.[9] Završne radove vlastitim je sredstvima platio Mustafa-paša Silahtar. Dovršena je u godini kad je Hadži Sinan umro.[3] Od 2005. godine ambijentalna cjelina Hadži Sinanove tekije sa Sarač Alijinom džamijom i grobljem uz nju je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[9]
Povezani članci
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 (boš.) Destination Sarajevo Hadži Sinanova tekija (pristupljeno 17. veljače 2018.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 (boš.) Dnevni avaz A. Nalo: Po svojoj ljepoti Hadži Sinanova tekija poznata je širom svijeta , 17. studenoga 2015. (pristupljeno 17. veljače 2018.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 (boš.) Faktor.ba T.Cerić: Hadži Sinanova tekija: Četvrtkom uveče otvorena za sve ljude dobre volje (FOTO), 2. srpnja 2015. (pristupljeno 17. veljače 2018.)
- ↑ Dvanaest puta ispisan šehadet simbolizira dvanaest sufijskih redova, koji svi šalju istu poruku Božjeg jedinstva.
- ↑ Pečat predstavlja kompletno kretanje u svemiru oko Boga.
- ↑ 7,0 7,1 (boš.) Sarajevo Tourism Hadži Sinanova tekija (pristupljeno 17. veljače 2018.)
- ↑ 8,0 8,1 (boš.)Federalno ministarstvo kulture i športa Mehmed Mujezinović - Mato Biško: Konzervacija Hadži Sinanove tekije u Sarajevu, 1959. (pristupljeno 17. veljače 2018.)
- ↑ 9,0 9,1 9,2 (boš.) Tarik Jažić Legende starogradskih mahala: Hadži Sinanova tekija – posljednji vrijedniji spomenik osmanlijske arhitekture u Sarajevu, 16. ožujka 2017. (pristupljeno 17. veljače 2018.)