Haber-Boschov postupak, Haber-Boschov proces ili samo Haberov proces naziv je postupka umjetne nitrogenske fikascije kojim se u kemijskoj industriji dobiva amonijak.[1] Nazvan je prema njemačkim kemičarima Fritzu Haberu i Carlu Boschu koji su ga razvili i usavršili u prvoj polovici 20. stoljeća. Postupkom iz atmosferskog dušika (N2) i vodika (H2), djelovanjem metalnog katalizatora (željeza) pod visokom temperaturom i tlakom, nastaje amonijak (NH3)[2]:
pod uvjetima: t = 500 °C, p = 20 MPa Haber-Boschov postupak bio je puno isplatljiviji i produktivniji od prethodnih pokušaja dobivanja industrijskog amonijaka, kao što su, krajem 19. stoljeća bili Frank-Carov ili Birkeland–Eydeov postupak, te je doveo do brže, lakše i masovnije proizvodnje amonijaka u kemijskoj industriji. Za ovo otkriće Fritz Haber dobio je 1918. godine Nobelovu nagradu za kemiju.[2]
Haberov postupak omogućio je Njemačkom Carstvu masovnu proizvodnju amonijaka za izradu eksploziva tijekom Prvog svjetskog rata, nakon Savezničke blokade trgovine natrijevim nitratom (NaNO3) iz Čilea.
Poveznice
Izvori
- ↑ (engl.) Appl, Max, natuknica Amonijak u Ullmannovoj enciklopediji industrijske kemije, Weinheim: Wiley-VCH, 2005.
- ↑ 2,0 2,1 (engl.) Encyclopaedia Britannica, www.britannica.com: Haber-Boschow postupak (pristupljeno 22. ožujka 2017.)