Hélène Monastier
| Hélène Monastier | |
 | |
| Rođenje | 2. prosinac 1882.
Payerne |
|---|---|
| Smrt | 7. ožujak 1976.
Lozana |
| Nacionalnost | Švicarka |
| Zanimanje | Učiteljica i aktivistica |
Hélène Monastier (2. prosinca 1882. - 7. ožujka 1976.) bila je švicarska mirovna aktivistica i učiteljica u Lozani .
Život
Hélène-Sophie Monastier rođena je u Payerneu . Kći Charlesa Louisa, protestantskog pastora i knjižničara i Marie Louise Gonin. Ima brata Louisa, koji je 12 godina stariji. [1]
Cijeli je život živjela s paraliziranom nogom koja je posljedica dječje paralize od koje je bolovala kad su joj bile dvije godine. Stav roditelja olakšao joj je djetinjstvo, ali je patila od posljedica bolesti u adolescenciji. Kad je imala 27 godina pokušala je operaciju, ali operacijom nije postigla primjetna poboljšanja. Međutim, njezin prijatelj Samuel Gagnebin poklonio joj je izvatke Prière pour demander à Dieu le bon usage des maladies od Blaisea Pascala i to ju je preobrazilo. Od tog trenutka smatrala je da je "izliječena". [2]
Monastier je studirala u Payerneu i Lozani, a boravila u Velikoj Britaniji i Njemačkoj; gdje se školovala za učiteljicu, a otkrila je i životne uvjete radnika, nezaposlenost, klasnu borbu i socijalizam . Bila je učiteljica francuskog jezika, povijesti i zemljopisa 40 godina, od 1904. do 1943. godine, u privatnoj školi École Vinet u Lozani. [3] [4]
Monastier je organizirala prvi kamp za gimnazijalke 1909. godine, okupljajući učenice iz Lozane, Ženeve i Neuchâtela. Ovo je bila preteča "Camp d'éducatrices de Vaumarcus", centra za sastanke, treninge i odmore za kršćanske unije mladih, u kojem je sudjelovala svake godine do 1962.
1911. pridružila se kršćanskom socijalističkom pokretu i pomagala mladima radničke klase u Maison du Peuple ('Narodna kuća') u Lozani. [3] 1920. bila je uključena u osnivanje Kršćansko-socijalnog pokreta u francuskom govornom području Švicarske. [5]
Njezin prvi sastanak s osnivačem Međunarodne državne službe (Service Civil International), Pierreom Cérésoleom, dogodio se 1917. godine na javnom sastanku. gdje je najavio odbijanje plaćanja vojnog poreza. Inicirali su prijateljstvo i ona se počela uključivati u njegov mirovni aktivizam. Monastier je podržala organizaciju u njezinom ranom razdoblju i pomogla Pierreu Cérésoleu da se međunarodno umreži. Također je sudjelovala u nekoliko SCI radnih kampova. U Les Ormontsu u alpskom području kantona Vaud, od 7. do 28. kolovoza 1924., sudjelovala je s desetak posvećenih muških i ženskih pacifista u prvom dobrovoljnom radnom kampu koji je organizirao Pierre Cérésole u Švicarskoj, nudeći pomoć, zalihe, smještaj i alat u selu, gdje je zimska lavina prekrila kuću i njen teren kamenjem, blatom i drvećem.
Preko Pierrea Cérésolea upoznala se s kvekerima . Provela je vrijeme u Woodbrooke Quaker Study Centru u Birminghamu i pridružila se kvekerima 1930. Bila je prva " službenica " švicarske podružnice, osnovala je godišnji sastanak kvekera u Švicarskoj, kao i časopis Entre Amis . [6] [4]
Od 1946. do 1952. bila je prva međunarodna predsjednica SCI-a. Nakon Cérésoleove smrti, objavila je njegovu biografiju i nekoliko njegovih radova. [5] [7]
1955. bila je uključena u osnivanje strane organizacije za pomoć Helvetas (danas Helvetas Swiss Intercooperation ) zajedno s Rodolfom Olgiatijem i drugima. [4] Umrla je u Lozani 1976.
Osobnost
Hélène Monastier opisuje se kao rođena odgajateljica, "koja ima dar da iz svakog svog učenika izvede najbolje, poštujući osobnost djece", svoju ljubav i ozbiljnost. "Mozgom izvršnog direktora imala je sve prednosti: veliku jasnoću misli, brzinu odlučivanja, urođeni smisao za organizaciju, dobru olovku i puno humora". [1]
Priznanja
Dana 3. listopada 2003. u Lozani je postavljena spomen-ploča u njezinu čast (Pré-du-Marché 17).
| Hélène Monastier, 1882.-1976 |
|---|
| Učenica École Vinet, tamo je ostala kao učiteljica do 1943. godine.
Zainteresirana za aktivnosti Maison du Peuple, uključila se kao voditelj i sudjelovala na sastancima skupine kršćanskih socijalista u Lozani. Gorljiva pacifistica, podupire prigovarače savjesti; bila je vrlo aktivna u Međunarodnoj državnoj službi, kao i među kvekerima. |
Publikacije
- Hélène Monastier, Pierre Ceresole, un quaker d'aujourd'hui . Pariz, 1947.
- Hélène Monastier, Edmond Privat, Lise Ceresole, Samuel Gagnebin, Pierre Ceresole d'après sa prepiskom . Neuchâtel, 1960.
- Textes de Hélène Monastier i Pierre Ceresole i de Arnold Bolle, Lausanne, Alonso Diez, 1954.
Izvori
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1/Configuration at line 103: assign to undeclared variable 'id_handlers'.
- ↑ . Mon itinéraire spirituel, une longue route qui m’a amenée au quakerisme ID: mon_itin_raire_spirituel_une_longue_route_qui_m_a_amen_e_au_quakerisme.
- ↑ 3,0 3,1 . Words about Deeds. 100 years of International Voluntary Service for Peace. ID: words_about_deeds_100_years_of_international_voluntary_service_for_peace.
Pogreška u citiranju: nevaljala
<ref>oznaka; ime ":1" definirano više puta s različitim sadržajem - ↑ 4,0 4,1 4,2 Lua error in Modul:Citation/CS1/Configuration at line 103: assign to undeclared variable 'id_handlers'.
- ↑ 5,0 5,1 Lua error in Modul:Citation/CS1/Configuration at line 103: assign to undeclared variable 'id_handlers'.
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1/Configuration at line 103: assign to undeclared variable 'id_handlers'.
- ↑ . Words about Deeds. 100 years of International Voluntary Service for Peace. ID: words_about_deeds_100_years_of_international_voluntary_service_for_peace.
Vanjske poveznice
- Lua error in Modul:Citation/CS1/Configuration at line 103: assign to undeclared variable 'id_handlers'. (French)