Grobnica šejha Safija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Grobnica šejha Safija (perzijski: مجموعه آرامگاه و خانقاه شیخ صفی الدین, šejh Safi al-Din Hanegah) je mauzolej u kojemu je sahranjen šejh Safi Adin (1252. – 1334.), sufijski duhovni vođa sjevernog Irana po kojemu je nastao eponim dinastije Safavida[1].

Tlocrt svetišta šejha Safija u Ardabilu

Kompleks grobnice sa svetištem je izgradio šejhov sin Sadraldin Musa u mjestu Ardabilu 1334. godine[2], koji je bio najveći grad u Iranu, prije mongolskih osvajanja. Sastoji se od više građevina koji su tijekom stoljeća imali različite namjene kao što su: mauzolej, džamija, medresa, knjižnica, cisterna, bolnica, kuhinja, pekarna i uredi. Između ostalog, središnji dio je put do svetišta (khanegah) koji se sastoji od sedam dijelova, čime se zrcali sedam etapa misticizma sufizma. Različiti dijelovi mauzoleja u odvojeni s osam vrata, koji također simboliziraju osam stanovišta sufizma.

Kada je 1349. godine potomak šejha Safija i upravitelj njegovog svetišta šejh Ismail I. postao prvim šahom dinastije Safavida, proglasio je šijizam državnom religijom. Tijekom dinastije Safavida, do kraja 18. stoljeća, kompleks je postao važno mjesto hodočašća, a dodane su mu još neke građevine, između ostalih i harem, te grobnice nekoliko safavidskih šejha, žrtava safavidskih bitaka protiv Osmanlija. Abas I. je 1544. godine dao izgraditi monumentalni portal, dvorište s vrtom i uredio je svetište u današnji izgled, a od 1752. do 20. stoljeća dodani su toalet, strojarnica i staklenik.

Kompleks ima bogato urešena pročelja i unutrašnjost, te bogatu kolekciju starih predmeta. On predstavlja rijedak sklop elemenata srednjovjekovne islamske arhitekture, zbog čega je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2010. godine.

  • Ornament na tamburu grobnice šejha Safija (lijevo) je uzastopno ponavljanje riječi "Alah"
  • Kupole prekrivene raznobojnom pocakljenom opekom
  • Unutarnje dvorište
  • Unutrašnjost grobnice
  • Iskalesana divovska ruka, simbol "dvanaestorice" šijitskih imama

Izvori

  1. ↑ Richard Tapper, Frontier nomads of Iran: a political and social history of the Shahsevan, Cambridge University Press, 1997., str. 39., ISBN 0-521-58336-5
  2. ↑ Mauzolej šejha Safija u Ardabilu na kufic.info (engl.) Preuzeto 31. svibnja 2011.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Iranu
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (21)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.)
Iranska zastava
Prirodna baština (1)
Dašt-e Lut (2016.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Grobnica_šejha_Safija&oldid=280744"