Grijehe protiv Duha Svetoga katolički nauk definira kao teške prijestupe protiv Duha Svetoga, treće Osobe Presvetoga Trojstva. Čovjek ih čini kad ustraje u grijehu, odbijajući pokajanje i oprost grijeha, a time i otkupljenje.[1]
Grijesi jesu:[2]
1. Preuzetno ufanje u milosrđe Božje.
2. Zdvajanje o milosrđu Božjem.
3. Protivljenje priznatoj istini kršćanske vjere.
4. Zaviđanje bližnjem na darovima Božjim.
5. Tvrdokorno odbijanje spasonosne opomene.
6. Hotimično ustrajanje u nepokori.
Evanđelja
Sva tri sinoptička evanđelja navode postojanje grijeha protiv Duha Svetoga:[1]
- Matej (Mt 12,31):
„Svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali reknu li bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom ni u budućem.”
- Marko (Mk 3,28):
„Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka: krivac je grijeha vječnoga”
- Luka (Lk 12,10):
„I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti”
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Grijeh protiv Duha Svetoga – Sv. Ivan Pavao II. hkm-koeln.de, HKM Köln – izvadci iz enciklike Dominum et vivificantem
- ↑ Pobožnost Duhu Svetomu, Verbum: Split, 2014., ISBN 978-953-235-397-6
| |||||||||||||||||||||||||||||
Nedovršeni članak Grijeh protiv Duha Svetoga koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.