Grb Rijeke

Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. 6. lipnja 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom

Povijesni grb, iz vremena Austro-Ugarske

stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je austrijska carska i hrvatska kraljevska kruna s dvjema plavim vrpcama koje vise vodoravno iz nje. Ispod štita je vrpca s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj uporabi je inačica grba bez krune i natpisa Indeficienter budući su odbijeni mišljenjem ministarstva Uprave iz 1998.

Grb kakav je bio u zastavama Corpus Separatuma i Slobodne Države Rijeka.

Priča o riječkom orlu

Povijest riječkog dvoglavog orla počinje u 17. stoljeću kada na zahtjev Riječana car Leopold I. izdaje povelju 6. lipnja 1659. kojom gradu Rijeci odobrava grb. Neki povjesničari prenose kako su izgled grba zamislili sami tadašnji stanovnici grada. Prema toj povelji grb je opisan na sljedeći način: iznad damask-plava podloga obrubljena zlatnom bojom, štit s karmin-crvenom podlogom u sredini kojeg se nalazi dvoglavi orao koji desnom kandžom stoji na stijeni, a lijevom drži vrč iz kojeg teče voda. Iznad orla nalazi se kruna, a ispod njega natpis Indeficienter.

Koliko su Riječani voljeli svoj grb dokazuju i mnogi prosvjedi nakon 1890. godine kada je dvoglavi orao zbog rekonstrukcije maknut s vrha Gradskog tornja o čemu svjedoče čak i fiumanske narodne pjesme kao npr. popularna «Indeficienter».

U isto vrijeme pojavio se i politički spor između ugarskih i gradskih vlasti o tome čija bi se zastava trebala vijoriti na gradskoj uri, mađarska ili riječka.

Problem je riješen 1906. godine kada je zahvaljujući inicijativi desetak utjecajnih riječkih žena dvoglavi orao naručen u Veneciji i tako narušen projekt Filiberta Bazariga koji je grb grada već bio smjestio ispod ure. Novi orao, za razliku od Rupanijevog jednoglavog što je stajao 186 godina bio je dvoglavi, visok 2,20 metara, a širok (raspon krila) 3 metra i težio je 2000 kg. Svečanost inauguracije novog dvoglavog orla na Gradskom tornju održana je na dan Sv. Vida 15. lipnja 1906. godine. Priča se da je gotovo cijeli grad prisustvovao tom činu, a slavlje i pjesma čula se do duboko u noć.

Orao je u prvotnom obliku preživio 13 godina, sve do 1919. godine i dolaska D'Annunzia u grad. Naime, tada su mu D'Anunzijevi arditi otpilili jednu glavu budući su talijanski fašisti tumačili kako je dvoglavi orao austrijski, a jednoglavi rimski.

Ipak, orao je i u takvom krnjem obliku preživio do 1949. godine kada su ga tadašnje komunističke vlasti označile kao buržoaski i nenarodni simbol te ga dale skinuti i rastaliti.

Nisu u potpunosti uspjeli. Stari Fiumani - Riječani koji su tada bili među radnicima brodogradilišta '3. Maj' kojima je naređeno skidanje orla, uspjeli su sakriti nekoliko komada brončane statue, te ga do danas sačuvati u gradu na nekoliko lokacija.

Na incijativu udruge Slobodna Država Rijeka, skulptura dvoglavog orla trebala je biti vraćena na gradsku uru tijekom 2013. godine.

Galerija

• 
  Riječki grb nalazi se i na zastavi sa sv. Vidom u katedrali sv. Vida
• 
  Trenutni kontroverzni grb, sastavljen sa strane ministarstva Uprave 1998. godine, odmah poslije što je službeno predstavljena prva (povijesna) verzija. Općina Rijeka, jedini takav slučaj u Republici Hrvatskoj, je prisiljena odreći se prava na uporabu najstarije povijesne verzije svog grba.