Gospin Otok, predjel u gradu Solinu, od izuzetne važnosti za hrvatsku nacionalnu povijest i kulturu. Smješten je na otoku na rječici Jadru.
U starom vijeku je preko Gospina otoka prolazila prometnica kojom je Salona bila povezana sa Aspalathosom (Splitom) i Epetionom (Stobrečem). Uz ostatke inih starorimskih građevina, to je povrdom da je ovdje bilo boravište ljudi u starom vijeku.[1]
Važan je i za starohrvatsku povijest. Prema Ejnaru Diggveu, ovdje je bilo prvo naselje Hrvata u ovom području. Pretpostavlja se da su hrvatski knezovi ovdje utvrdili svoje nastambe slično kao u Zakarpatju: na otoku, okruženog rukavcima Jadra, oko nastamba nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva. Stanovništva je bilo i u rimskom vremenu, jer je pri iskapanju u dubini pod oltarom župne crkve našlo se poširoki rimski zid. U 10. stoljeću je hrvatska kraljica Jelena dala podići dvije crkve, sv. Stjepana i Blažene Djevice Marije. Ove dvije crkve spadaju u t.zv. "dvojne crkve", basilicae geminatae. U srednjem vijeku benediktinci su osobito prakticirali graditi takav dvojac crkvâ, od kojih je veća posvećena Gospi, a manja nekom svetcu. Prema Tomi Arciđakonu, u predvorju Svetog Stjepana pokapali su se hrvatski kraljevi. Postojanje dviju crkva potvrđuje više srednjovjekovnih dokumenata. Običavalo se u srednjem vijeku vladare pokopati u crkvi u kojoj su se i okrunili. Stoga je vjerojatno da do kralja Zvonimira je crkva Gospe od Otoka bila krunidbenom bazilikom. Prema pučkoj tradiciji, u Solinu se okrunilo sedam kraljeva. Čini se da je crkva sv. Stjepana usporedno podignuta s crkvom Blažene Djevice Marije, a temelji su pod župnom crkvom, no ne postoji konsenzus u znanstvenoj zajednici o tome. [2]
U srednjem vijeku su na mjestu crkve kraljice Jelene podignute dvije crkve. Daljnje gradnje i ukapanja, tatarska pohara u 13. stoljeću, oštetili su stare arheološke slojeve te se izgubili puno ostataka iz doba starohrvatskih vladara. Crkve su preživjele tatarsku navalu, budući da se Gospina crkva spominje u povijesnim ispravama iz 1342. u vrijeme Mladena Šubića. Ista isprava sugerira da obije dvojne crkve su ostale i koncem14. stoljeća. Svi su izgledi da su iz srušili turskih osvajači početkom 16. stoljeća. Kad su Turci bili prisiljeni otići, na temeljima Sv. Stjepana podignuta je nova crkva Gospe od Otoka. Budući da matice solinsko-vranjičke župe imaju sačuvan zapis da je 8. rujna 1670. krštena osoba u toj crkvi, crkva je podignuta prije te godine. Stil gradnje te crkvice je pratio arhitekturni stil crkva građenih po Zagori poslije odlaska Turaka, odnosno imala je zvonik na preslicu. Ta je crkva izgorila 1875. godine. [2]
Današnja župna ckrva podignuta je na temeljime te crkve 1878. godine.[2]
Crkve iz vremena narodnih vladara vrijeme je prekrilo. Tek je don Frane Bulić (1846.-1934.), tijekom radova, našao temelje crkve. Radovi su bili tijekom izgradnje današnje župne crkve 1898. godine. Pri kopanju su našli stare temelje a daljnjim radovima našli su temelje cijele crkve.[2] crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće. Iz tog razdoblja datira predromanička trobrodna bazilika u kojoj je Bulić[3], u predvorju (narteksu), pronašao ostatke sarkofaga hrvatske kraljice Jelene s nadgrobnim natpisom u mnoštvu komada. Stara bazilika bila je dimenzija popu današnje crkve. Neki stručnjaci smatraju da su jedan ili dva zvonika bili prizidana na pročelju crkve. Temelji stare crkve su obilježeni sa sjeverne strane današnje crkve. Narod je tu crkvu zvao Gospa u Bristima, po brojnim brijestovima koji su rasli na otoku. Vrjelo zapadno od crkve zvali su Gospinim bunarićem. Voda iz tog izvora bila je vrlo stabilna te se nije zamutila ni za najvećih daždeva. [2]
Don Lovre Katić je 1930. pristupio iskapanjima, vodeći se podatcima iz dokumenta iz 14. stoljeća koji je našao u arhivu splitske katedrale. Otkrio je jednobrodnu crkvu s velikim predvorjem. U njoj je bilo više hrvatskih grobova, no ondje su bili pokopani pokojnici iz kasnijih razdoblja. [2]
U kolovozu , još od kasnih 1980-ih Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije organizira Hodočašće mladih od Gospina prasvetišta na Gospinom otoku u Solinu do Gospina svetišta u Sinju.[4]
Na Gospinu otoku je 1998. godine bio susret pape Ivana Pavla II. s hrvatskom mladeži, za njegovog posjeta Hrvatskoj.
Od 4. listopada 2013. godine na Gospinu otoku gradila se bazilika sv. Obitelji, čija je posveta 5. rujna 2020. godine.[5][6]
Gospodarstvo
Važnu gospodarsku granu u povijesti otoka bilo je mlinarstvo. Još u povijesnim ispravama spominju se "kraljevi mlinari" u doba narodnih vlada. I poslije je u blizini bilo nekoliko mlinica. Mlinice su bile velikim izvorom prihoda te se sve do Prvoga svjetskog rata bile bogatstvo svoje vrste. [2]
Kultura
Na Gospinu otoku je danas Gospino prasvetište.[7]
Izvori
- ↑ Gospin otok. Virtualni muzej Grada Solina. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Gospin otok. Grad Solin. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
- ↑ V. sliku Gospin otok plan 0807.jpg
- ↑ amp: Večeras iz Solina kreće veliko hodočašće mladih Gospi u Sinj . Narod.hr. 9. kolovoza 2025. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
- ↑ Kristina Bitanga: Nadbiskup Barišić blagoslovio početak gradnje bazilike u Gospinom prasvetištu u Solinu Splitsko-makarska nadbiskupija. 4. listopada 2013. Pristupljeno 1. rujna 2020.
- ↑ Damir Šarac: Reporteri ‘Slobodne‘ u novoj crkvi Svete Obitelji na Gospinu otoku: imat će 650 sjedećih mjesta, a ispod oltara grobnice svih splitskih nadbiskupa Slobodna Dalmacija. 30. kolovoza 2020. Pristupljeno 1. rujna 2020.
- ↑ Prasvetiše Gospe od Otoka. Splitsko-makarska nadbiskupija. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.