Gornje Soli
Gornje Soli. Od turskih vremena nosi naziv Gornja Tuzla.[1]
U periodu Bosne postojala su u u župi Solima dva naselja – Gradovrh u dolini Soline i Grad u Gornjoj Tuzli. Nalazio na vrhu strmog brijega , istočno od današnjeg naselja Varoši. Brijeg se danas zove Grad. Naselje Grad je bilo zaštićeno ogradom od visokih kolaca. Ispod Grada bilo je podgrađe na mjestu zvanom Varoš. Dva mjesta u blizini zovu se Crkvina. [2]
Ne zna se kad su franjevci došli u Soli. Vjerojatno su samostan podigli samostan krajem 14. ili u prvoj polovini 15. st. U Gornjim Solima spominje se godine 1447. samostan sv. Marije. Za godinu 1506. franjevački povijesničar L. Waddinga navodi samostan u Gornjoj i Donjoj Tuzli, a 1514. godine spominje gornjotuzlanski samostan.[3]
Sela "Gornje Soli" i "Donje Soli" preimenovali su Osmanlije u "Memlehai-bala" i "Memlehai-zir", u prijevodu Gornja i Donja Solana. U svakom od tih naselja djelovao je po jedan samostan, što upućuje da su ovdje živjeli Hrvati katolici.[4]
Zbog slabijeg otpora turskim osvajanjima samostan i crkva Blažene Djevice Marije preživjeli su turska razaranja. Mnogi su katolici prebjegli preko Save u Slavoniju i Bačku, ali neki su ostali. Gornja Tuzla postaje sjedište nahije Gornja Tuzla. Vlašću sultana Selima I. Surovog (1512.-1520.) i Sulejmana Veličanstvenog (1520.-1566.) dolaze užasna vremena katolicima. Bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg, podrijetlom Bosanac, želi potpuno islamizirati BiH. Bijes zbog neuspjeha u ratovima Osmanlije su iskalile na katolicima. Katolički vjerski objekti su srušeni, opljačkani, katolici izbjegli ili prešli na islam. Gornja Tuzla već u defteru Zvorničkog sandžakata 1533. ima 144 muslimanske i tek 10 kršćanskih kuća. Popis 1548. Zvorničkog sandžakata spominje selo Izvorište (vjerojatno promijenilo poslije ime u Gradovrh) kao dio kasabe Memlehai-bala, kao dio kršćanske kasabe s dvije mahale. Gornja Tuzla je smatrana razvijenom kasabom s pet muslimanskih mahala. Crkve na tom popisu više nema. [4] Za porušenu crkvu u Gornjoj Tuzli Osmanlije su dopustile kao svojevrsnu zamjenu gradnju crkve u Gradovrhu, poslije srušenu za mletačko-turskih ratova 1537.-1540. Izvješća Bonifacija iz 1581. i Baličevića iz 1591. opet spominju crkvu u Gornjim Solima, ali vizitatori koji su pohodili Soli u 17. stoljeću ne spominju tu crkvu.[4]
Izvori
- ↑ Hrvatska enciklopedija Tuzla (pristupljeno 22. studenoga 2016.)
- ↑ (boš.) Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Odluka o proglašenju povijesnog područja nekropole sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, 26. listopada 2010. (pristupljeno 22. studenoga 2016.)
- ↑ Franjevački samostan Tuzla Povijest samostana i župe (pristupljeno 22. studenoga 2016.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Pavo Živković, Marija Brandić (svibnja 2007). "Usora i Soli u prva dva stoljeća turske prevlasti". Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasljeđe (Filozofski fakultet u Osijeku) 1 (1-2): 58–61. ISSN 1846-3819. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=115514&lang=hr Pristupljeno 22. studenoga 2016.