Goisava
Goisava, supruga vojvode Radiča Sankovića.
Odmah nakon smrti bosanskog kralja i bana Tvrtka I. Kotromanića 1391. godine, braća Beljak i Radič odlučili su ustupiti posjed svoje obitelji (Konavle) Dubrovniku s utvrđenim gradom Sokolom, ne dogovorivši se s bosanskim dvorom. Ustupanje su zauzimanjem spriječili Tvrtkovi pouzdanici Vlatko Vuković i Pavao Radenović.[1] Pobunili su se pobunili protiv Radiča u prosincu 1391. godine, kada je Radić i zarobljen i zatočen.[1] Za to vrijeme njegova žena Goisava sklonila se u Dubrovnik.
Pokopana je u na obiteljskom groblju Sankovića na nekropoli Biskupu. Groblje je istraživao Marko Vego 1954./55. i konstatirao da se radi o obiteljskom groblju vlasteoskog roda Sankovića. Na njenom grobnom sanduku je natpis, izrađen sa dvije strane u dva reda i sa druge dvije strane u jednom redu. Pismo je bosanska ćirilica, 14. stoljeće.[2] Natpis glasi:
Ovdje leži gospođa Goisava, kćer Đurđa Balšića i žena Radiča koja se udala u kuću kaznaca Sanka i župana Bjeljaka sa čašću poštuje svoju vjeru i višnju slavu.
Po svom sadržaju, natpis spada među najdragocjenije spomenike svoje vrste u Bosni i Hercegovini. U grobu je pronađen netaknut kostur i prilozi: svilene trake, kao ostatak haljine, a u ustima dubrovački dinar sa slikom sv. Vlaha kovan oko 1337. godine.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 enciklopedija.hr Sanković (pristupljeno 14. srpnja 2019.)
- ↑ "Šefik Bešlagić: Stečci, kataloško-topografski pregled". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971.. https://archive.org/stream/SefikBeslagicStecciKataloskoTopografskiPregled/Sefik%20Beslagic,%20Stecci%20-%20katalosko-topografski%20pregled_djvu.txt Pristupljeno 15. srpnja 2019.
- ↑ "Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije". Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982.. https://de.scribd.com/document/122040181/Miletić-Nada-Stećci Pristupljeno 15. srpnja 2019.