Toggle menu
309,3 tis.
57
18
528,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Giuseppe Pino Budicin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Giuseppe Pino Budicin
Giuseppe Pino Budicin
Poprsje Giuseppea Pina Budicina u Rovinju
Nadnevak rođenja 27. travnja 1911.
Mjesto rođenja Rovinj,
Carevina Austro-Ugarska
Nadnevak smrti 8. veljače 1944. (32 god.)
Mjesto smrti Valdibora kraj Rovinja,
Velikonjemački Reich
Zanimanje brijač
Član KPJ od 1943.
Bitke/ratovi Narodnooslobodilačka borba
Služba NOV i PO Jugoslavije
Narodni heroj od 26. rujna 1973.

Giuseppe Pino Budicin (Rovinj, 27. travnja 1911. - Valdibora kraj Rovinja, 8. veljače 1944.), istarski partizan, antifašist- član PCI Komunističke partije Italije), narodni heroj.

Životopis

Rođen je 27. travnja 1911. godine u Rovinju u siromašnoj istrovenetskoj radničkoj obitelji. Otac mu je bio stolar, a majka mu je umrla dok je još bio dijete. Poslije završene osnovne i niže građanske škole završio je brijački zanat. Kod istoga majstora poslije je radio kao pomoćnik.

S osnovama antifašističke borbe upoznao se tijekom 1927. i 1928. godine kada je došao u dodir s pojedinim članovima Komunističke partije Italije. Ubrzo je bio primljen u članstvo KP Italije. Od 1931. do 1933. služio je vojni rok u mornarici u La Speziji. Nakon odsluženja vojnog roka radio je u rodnom mjestu. Kada je došlo do hapšenja nekolicine rovinjskih komunista među njima je bio uhićen i Pino.

Specijalni sud za zaštitu države osudio ga je na sedam godina zatvora. Nakon što je izdržao tri godine robije amnestiran je i u ožujku 1937. godine ponovo se vratio u Rovinj. Po izlasku iz zatvora odmah se povezao s partijskom organizacijom. Raspačavao je antifašističke letke i posebno radio s antifašističkom omladinom. Fašistička policija je zapazila njegov rad pa je ponovo uhapšen krajem 1937. godine. Naredne godine osuđen je u Rimu na 12 godina robije. Iz zatvora je pušten uoči kapitulacije Italije 1943. godine.

Kapitulacija Italije zatekla ga je u Rovinju gdje je počeo raditi na organiiranju antifašističkog pokreta i kod narodnog ustanka u Istri (po kapitulaciji Italije 8. IX. 1943) radi na stvaranju narodne vlasti, osnivač je rovinjskog bataljona i radi na učvršćenju partijske organizacije PCI u Rovinju.

Sudjelovao je na sastanku tzv. Oblasnog NO odbora za Istru 13. IX. 1943 gdje odbija potpisati odluku o anektiranju Istre Hrvatskoj zagovarajući poslijeratni referendum na kome bi narod Julijske krajine odlučivao o svom statusu, a na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom izabrali su ga za člana ZAVNOH-a što je on odbio jer ga nitko u Istri nije izabrao za svog predstavnika. Osim rada na propagandnim materijalima radi i na pokretanju tiska na talijanskom jeziku u Istri kako bi se njegovi sunarodnjaci upoznali s ciljevima antifašističkog pokreta.

Po dojavi je uhapšen je 7. veljače 1944. godine u blizini Rovinja. Strijeljan je na obali luke Valdibore 8. veljače 1944. godine. Talijanski bataljon koji je formiran u ožujku 1944. godine nosio je njegovo ime.

Ukazom predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita od 26. rujna 1973. godine proglašen je narodnim herojem.

Literatura

Vanjske poveznice