Gilbert Keith Chesterton

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Translation arrow.svg
 Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.
Gilbert Keith Chesterton
Puno ime Gilbert Keith Chesterton
Rođenje 29. svibnja 1874.
London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 14. lipnja 1936.
Beaconsfield, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Važnija djela
Portal o životopisima

Gilbert Keith Chesterton (Campden Hill, 29. svibnja 1874. – London, 14. lipnja 1936.), engleski književnik, pjesnik, romanopisac, esejist, pisac kratkih priča, filozof, kolumnist, dramatičar, novinar, govornik, književni i likovni kritičar, biograf i kršćanski apologet, književnik katoličke obnove. Chestertona su nazivali "princem paradoksa" i "apostolom zdravog razuma". Jedan je od rijetkih kršćanskih mislilaca kojemu se podjednako dive liberalni i konzervativni kršćani, a i mnogi nekršćani. Chestertonovi vlastiti teološki i politički stavovi bili su prerafinirani da bi se mogli jednostavno ocijeniti "liberalnima" ili "konzervativnima". Za paradoks je govorio da je istina okrenuta naglavačke, da bi tako bolje privukla pozornost.[2]

Osnovano je smatrati da pripada uskome krugu najvećih književnika 20. stoljeća. 1935. je bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, ali upravo te godine jedini put u povijesti dotična nije dodijeljena ta nagrada za književnost, ne računajući godine svjetskih ratova. Ne zna se sa sigurnošću razloge, ali zacijelo nije dodijeljena da je ne bi dobio veliki i djelotvorni kršćanski pisac Chesterton.[2]

Mnogi su pape cijenili Chestertona, među kojima Benedikt XVI., još dok nije bio papa, često ga je citirao, a papa Franjo još dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, dao je Jorge Mario Bergoglio svoj blagoslov na molitvu za proglašenje Chestertona blaženim. Jedan od najvećih tomista 20. stoljeća Étienne Gilson za Chestertonovo Pravovjerje kaže da je "najbolje apologetsko djel dvadesetoga stoljeća".[2] Institut za vjeru i kulturu Sveučilišta Seton Hall u New Jerseyu nosi njegovo ime te izdaje znanstveni časopis The Chesterton Review.

Životopis

Chesterton sa 17 godina

Chesterton je rođen u Campden Hillu, Kensington, London, kao sin Marie Louise (Grosjean) i Edwarda Chestertona. U dobi od jednog mjeseca bio je kršten u Crkvi Engleske. Chesterton se prema vlastitim priznanjima kao mladić zainteresirao za okultno, a sa svojim bratom Cecilom eksperimantirao je sa zvanjem duhova. Chesterton se obrazovao u Školi "St. Paul". Pohađao je školu umjetnosti kako bi postao ilustrator, a pohađao je i satove književnosti na Londonskom sveučilišnom kolegiju, no nije završio nijedan fakultet. Chesterton se oženio za Frances Blogg 1901., i sa njom ostao do kraja svog života. Sazrijevanjem Chesterton postaje sve više ortodoksan u svojim kršćanskim uvjerenjima, kulminirajući preobraćanjem na Katoličanstvo 1922. godine. Godine 1896. počeo je raditi za londonske izdavače "Redwaya", i "T. Fisher Unwina", gdje je ostao sve do 1902. Tijekom ovog perioda započeo je i svoja prva honorarna djela kao novinar i književni kritičar. "Daily News" dodijelio mu je tjednu kolumnu 1902., zatim 1905. dobiva tjednu kolumnu u "The Illustrated London News", koju će pisati narednih trideset godina. Chesterton je pokazao i veliko zanimanje i talent za umjetnost.

Chesterton je obožavao debate i često se u njih upuštao sa prijateljima kao što su George Bernard Shaw, Herbert George Wells, Bertrand Russell i Clarence Darrow. Prema njegovoj autobiografiji, on i Shaw igrali su kauboje u nijemom filmu koji nikada nije izdan. Godine 1931., BBC je pozvao Chestertona na niz radijskih razgovora. Od 1932. do svoje smrti, Chesterton je isporučio više od 40 razgovora godišnje. bilo mu je dopušteno, a i bio je potican, da improvizira kod svojih obraćanja.

Vizualna duhovitost

Chesterton je bio velik čovjek, visok 1.93 m i težak 134 kg. Iz njegovog obujma izrodila se poznata anegdota. Tijekom prvog svjetskog rata, neka londonska dama ga je upitala zašto nije na bojištu (eng. 'out at the front' na bojištu ili vani sa prednje strane); odgovorio joj je "Ako prođete sa strane, vidjet ćete da jesam". Drugom je prilikom prigovorio svom prijatelju, Georgeu Bernardu Shawu, "Gledajući tebe, svatko bi pomislio da Engleskom vlada glad". Shaw mu je odgovorio, "Gledajući tebe, svatko bi pomislio da si ju ti prouzrokovao". Obično je nosio ogrtač i zgužvan šešir, sa štapom u ruci i cigarom u ustima. U nekoliko je navrata slao telegrame supruzi sa neke daleke (i pogrešne) lokacije, primjerice "Ja sam u Market Harboroughu. Gdje sam ono trebao biti?", na što bi mu ona odgovorila "Kod kuće".

Smrt

Preminuo je 14. lipnja, 1936. kod kuće u Beaconsfieldu, Buckinghamshire od zatajenja srca. Njegove posljednje riječi bile su pozdravi upućeni svojoj ženi. Govor na posmrtnoj misi u Westminsterskoj katedrali održao je Ronald Knox. Chesterton je pokopan na katoličkom groblju u Beaconsfieldu. Vrijednost njegove ostavštine utvrđena je na 28,389 funti.

Pred kraj života, papa Pio XI. odlikovao ga je ordenom sv. Grgura Velikog. Chestertonsko društvo je predložilo da se on proglašen blaženim.

Pogledi i suvremenjaci

Korijeni Chestertonovog pristupa smatraju se već postojećim u dvije linije engleske književnosti, jedna od njih Dickensova. Zbog korištenja paradoksa namjesto spokojnog prihvaćanja postojećeg stanja, često ga svrstavaju sa Oscarom Wiledom i Gerogeom Bernardom Shawom, koje je dobro poznavao, u grupu viktorijanskih satiričara i društvenih komentatora Butlerove tradicije.

Chestertonov stil i razmišljanja su međutim sasvim individualni, a njegovi zaključci dijametrano oprečni njegovim prethodnicima i suvremenicima. U svojoj knjizi Heretici (en. Heretics), Chesterton je o Wildeu pisao ovako:

„Istu lekciju [pesimističnog hedonizma] prenosila je i vrlo moćna i pusta filozofija Oscara Wildea. To je carpe diem religija; no carpe diem nije religija sretnih, već vrlo nesretnih ljudi. Velika sreća ne ubira ružine pupoljke gdje god stigne; njene su oči uprte na besmrtnu ružu koju je vidio Dante. ”


Poznato je prijateljstvo Chestertona i Georgea Bernarda Shawa. Uživali su u zajedničkim argumentima i diskusijama. Iako su se rijetko slagali, održavali su dobru volju i međusobno poštovanje. No u svom je pisanju Chesterton jasno obrazložio u čemu su se razlikovali i zašto. U djelu Heretici o Shawu piše:

„Nakon što je godinama konstantno kritizirao ljude zbog nenaprednosti, gospodin Shaw je otkrio, sa njemu karakterističnim razumom, da je vrlo upitno može li ijedan čovjek na dvije noge uopće biti napredan. Sumnjajući može li se čovječanstvo uopće kombinirati sa naprednošću, većina bi se ljudi lako zadovoljila izborom odbacivanja napretka, i predala se čovječanstvu. No gospodin Shaw, kojeg nije lako zadovoljiti, odluči da odbaci čovječanstvo sa svim svojim ograničenjima, i da se umjesto toga preda napretku kao svrsi. Ako čovjek kakav je nama poznat, nije sposoban za filozofiju napretka, gospodin Shaw ne traži novu filozofiju, već novog čovjeka. To je upravo kao dadilja koja dugo pokušava hraniti dijete grokom hranom, i kada otkrije da je hrana neadekvatna, ne baci hranu u potrazi za novom, već izbaci dijete kroz prozor, i traži novo.”


Shaw je predstavljao novi princip humanizma, koji se uzdizao u to vrijeme. S druge strane, Chestertonovi su stavovi postajali sve više polarizirani u odnosu na crkvu. U ortodoksiji piše:

„Obožavanje volje je negacija volje. . . Ukoliko bi mi gospodin Bernard Shaw rekao, "Htjedni nešto" to je isto kao da mi kaže "Nije mi važno što hoćeš", a to je isto kao da je rekao "Moja volja nema ništa s tim". Nije moguće diviti se volji uopće, zato sto je srž volje određenost.”


Ovaj stil argumentacije Chesterton zove korištenje Nezdravog ili Neobičnog razuma (en. 'Uncommon Sense') – tj. mislioci i popularni filozofi tog vremena, smatrani izuzetno pametnim, govorili su stvari koje su se njemu činile besmislenim. To je ponovo ilustrirano u Ortodoksiji:

„Tako kada gospodin Herbert George Wells kaže (kao što jest negdje rekao), "Sve su stolice različite," ne samo da je izgovorio pogrešnu izjavu, nego i kontradikciju. Ako su sve stolice zaista različite, ne bismo ih mogli zvati "sve stolice".”


Ili, opet iz Ortodoksije:

„Divlje obožavanje bezakonja i materijalističko obožavanje zakona skončaju u istom bespuću. Nietzsche savladava zapanjujuće planine, no na koncu ipak stiže u Tibet. Sjeda pored Tolstoja u zemlji ništavnosti i Nirvane. Obojica su bespomoćni-jedan jer ne smije ništa dokučiti, a drugi jer ne smije ništa odriješiti. Tolstojevska je volja smrznuta u budističkom instinktu da su sva posebna djela zla. Ali Nietzschevska je volja podjednako smrznuta njegovim stanom da su sva posebna djela dobra; no ako su sva posebna djela dobra, onda nijedno djelo nije posebno. Nalaze se na raskršću, jedan mrzi sve putece, drugi voli sve puteve. Rezultat je-neke stvari nije teško izračunati. Stoje na raskršću.”


Oštri kometari i primjedbe u Chestertonovom se pisanju pojavljuju gotovo impulzivno. Poznata je izreka iz sredine njegovog epa Balada o Bijelom Konju (en. "The Ballad of the White Horse"):

Jer sve Galce Irske
Bog napravi lude
Svi ratovi im sretni
A sve pjesme pune tuge

Djela

Chesterton je napisao oko 80 knjiga, nekoliko stotina pjesama, 200-tinjak kratkih priča, 4000 eseja, i nekoliko scenarija. Bio je književni i društveni kritičar, povjesničar, scenarist, teolog i branilac katoličke crkve, debatirao je i pisao misterije. Bio je kolumnist za Daily News, za Illustrated London News, i za vlastitu tiskovinu, G. K.'s Weekly; pisao je i članke za Enciklopediju Britannicu. Njegov najpoznatiji lik je detektiv-svećenik Otac Brown (en. Father Brown), koji se pojavljivao samo u kratkim pričama, dok je njegov neosporivo najpoznatiji roman Čovjek koji je bio četvrtak (en. "The Man Who Was Thursday"). Uvjereni kršćanin bio je puno ranije nego je primljen u katoličanstvo, a kršćanske se teme i simboli pojavljuju kroz mnoga njegova djela. U Sjedinjenim se Američkim Državama njegovo pisanje distribuiralo i populariziralo kroz "The American Review", izdavača Seward Collins iz New Yorka.

Većina njegove poezije malo je poznata, iako se u njoj dobro odražavaju njegova uvjerenja i mišljenja. Vjerojatno najbolje napisan je "Lepanto", dok je "The Rolling English Road" najpoznatija, a "Tajni ljudi" (en. "The Secret People") se najviše citira ("mi smo engleski narod; i zborili još nismo" en. "we are the English people; and we have not spoken yet"). Još jedna odlična pjesma je "Balada samoubojstva" (en. "A Ballad of Suicide").

Njegov "Charles Dickens" (1903.) primio je neke od najširih pohvala. Ian Ker piše ("The Catholic Revival in English Literature, 1845.-1961.", 2003.) "U Chestertonovim očima Dickens pripada "Veseloj" a ne puritanskoj Engleskoj" (v. Merry England). U četvrtom poglavlju svoje knjige, Ker piše kako Chestertonova misao proizlazi prvenstveno iz njegovog iskrenog poštivanja Dickensa, ponešto komercijaliziran stav u očima drugih književnih mislilaca tog vremena.

Chestertonova djela konstantno izlažu njegovu dosjetljivost i smisao za humor. Ozbiljno komentirajući svijet, vladu, politiku, ekonomiju, filozofiju, teologiju i mnoge druge teme, koristio se paradoksom. Kada je "The Times" pozvao nekoliko eminentnih autora da napišu esej na temu "Što je naopako u svijetu?" (en. "What is Wrong with the World?"), Chesterton je odgovorio pismom:

Draga Gospodo,

Ja sam.

S poštovanjem,

G. K. Chesterton

Chesterton je ovdje tipično kombinirao dosjetljivost sa ozbiljnom porukom (ljudska griješnost) i samoomalovažavanje.

Mnogo Chestertonovih djela se i dalje tiska, uključujući zbirke detektivskih priča Otac Brown. Ignatius Press je trenutno u tijeku objavljivanja cjelokupnog djela.

Translation arrow.svg
 Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

1900. – 1909.

  • Greybeards at Play (1900.) , pjesme
  • The Wild Knight and Other Poems (1900.) , pjesme
  • The Defendant (1901.)
  • Thomas Carlyle (1902.) s J. E. H. Williamsom
  • Twelve Types (1902.)
  • Charles Dickens (1903.)
  • Robert Browning (1903.)
  • Tennyson (1903.) with R. Garnett
  • Thackeray (1903.) with L. Melville
  • Lav Tolstoj (1903.) with G. H. Perris and Edward Garnett
  • Varied Types (1903.)
  • The Napoleon of Notting Hill (1904.) novela
  • G.F. Watts (1904.)
  • The Club of Queer Trades (1905.) pripovjetke
  • Heretics (1905.)
  • Čovjek koji je bio četvrtak – noćna mora (1907.) novela
  • Pravovjerje (Orthodoxy) (1908.)
  • All Things Considered (1908.)
  • George Bernard Shaw (1909.)
  • Tremendous Trifles (1909.)
  • The Ball and the Cross (1909.) novela

1910. – 1919.

  • Five Types (1910) essays, selected from Twelve Types
  • William Blake (1910)
  • Alarms and Discursions (1910)
  • What's Wrong With the World (1910)
  • Appreciations and Criticisms of the Works of Charles Dickens (1911)
  • The Ballad Of The White Horse (1911) poetry
  • Wit and Wisdom of G. K. Chesterton (1911)
  • The Innocence Of Father Brown (1911) stories
  • Manalive (1912) novel
  • A Miscellany Of Men (1912)
  • Simplicity and Tolstoy (1912)
  • Magic (1913) play
  • The Victorian Age in Literature (1913)
  • The Flying Inn (1914) novel
  • The Wisdom Of Father Brown (1914) stories
  • Trial of John Jasper, Lay Precentor of Cloisterham Cathedral in the County of Kent, for the Murder of Edwin Drood (1914)
  • London (1914)
  • The Barbarism of Berlin (1914)
  • Poems (1915)
  • Wine, Water And Song (1915) poetry
  • The Appetite of Tyranny (1915)
  • The Crimes of England (1915)
  • Divorce vs. Democracy (1916)
  • The Book of Job (1916)
  • A Shilling for My Thoughts (1916)
  • Temperance and The Great Alliance (1916) pamphlet
  • Utopia Of Usurers (1917)
  • Lord Kitchener (1917)
  • A Short History of England (1917)
  • How to Help Annexation (1918)
  • Irish Impressions (1919)

1920. – 1929.

  • The Superstition of Divorce (1920.)
  • The Uses of Diversity (1920.)
  • The New Jerusalem (1920.)
  • The Ballad of St. Barbara and Other Poems (1922.) , pjesme
  • Čovjek koji je previše znao (1922.) , priče
  • Eugenics and other Evils (1922.)
  • What I Saw in America (1922.)
  • St. Francis of Assisi (1923.)
  • Poems (1923.)
  • Fancies Versus Fads (1923.) eseji
  • The End of the Roman Road (1924.)
  • Tales Of The Long Bow (1925.) , priče
  • The Superstitions of the Sceptic (1925.)
  • Vječni čovjek (The Everlasting Man.) (1925.)
  • William Cobbett (1925.)
  • The Queen of Seven Swords (1926.) , pjesme
  • The Outline of Sanity (1926.)
  • The Incredulity Of Father Brown (1926.) , priče
  • The Catholic Church and Conversion (1926.)
  • Collected Works (1926.) nine volumes
  • Collected Poems (1926.)
  • Robert Louis Stevenson (1927.)
  • The Secret Of Father Brown (1927.) , priče
  • The Return of Don Quixote (1927.) , novela
  • The Judgment of Dr. Johnson (1927.) igrokaz
  • The Collected Poems of G.K. Chesterton (1927.)
  • Gloria in Profundis (1927.) , pjesme
  • Culture and the Coming Peril (1927.)
  • Social Reform vs. Birth Control (1927.)
  • Generally Speaking (1928.)
  • Do We Agree? (1928.) debata s G. B. Shawom
  • The Sword of Wood (1928.) , priče
  • The Thing: Why I am a Catholic (1929.)
  • G.K.C. as M.C (1929.) zbirka uvodnika, ur. J. P. de Fonseka.
  • Father Brown Omnibus (1929.) collected , priče
  • The Poet and the Lunatics (1929.) , priče
  • Ubi Ecclesia (1929.) , pjesme
  • Christmas Poems (1929.)
  • New and Collected Poems (1929.)

1930. – 1936.

  • Four Faultless Felons (1930) stories, separately in US as The Ecstatic Thief; The Honest Quack; The Loyal Traitor; The Moderate Murderer
  • The Turkey and the Turk (1930) play for mummers
  • The Grave of Arthur (1930)
  • Come to Think of It (1930)
  • The Resurrection of Rome (1930)
  • All is Grist (1931)
  • The Floating Admiral (1931) collaborative detective story
  • Chaucer (1932)
  • New Poems (1932)
  • Christendom in Dublin (1932)
  • Sidelights of New London and Newer York (1932)
  • All I Survey (1933)
  • St. Thomas Aquinas: The Dumb Ox (1933)
  • Avowals and Denials (1934)
  • GK's: A Miscellany of the First 500 Issues OF G.K.'S Weekly (1934)
  • The Well and the Shallows (1935)
  • The Way of the Cross (1935)
  • The Scandal Of Father Brown (1935) stories
  • Stories, Essays And Poems (1935)
  • Autobrigrafija (1936)
  • As I Was Saying (1936)

Posmrtno

  • The Paradoxes of Mr. Pond (1937)
  • The Man Who Was Chesterton (1937) anthology
  • The Coloured Lands (1938)
  • The End of the Armistice (1940) edited by Frank Sheed
  • The Pocket Book of Father Brown (1943) and many other reprint collections, including The Second Father Brown (1959), Ten Adventures of Father Brown (1961), The Penguin Complete Father Brown (1981), The Father Brown Omnibus (1983), The Best of Father Brown (1987), The Annotated Innocence Of Father Brown (1989), Father Brown Crime Stories(1990), Father Brown of the Church of Rome (1996)
  • The Common Man (1950)
  • The Surprise (1952) play
  • A Handful of Authors (1953)
  • Collected Poems (1954)
  • The Glass Walking-Stick (1955) edited by Dorothy Collins
  • Lunacy and Letters (1958) edited by Dorothy Collins
  • Where All Roads Lead (1961)
  • The Spice of Life (1965) edited by Dorothy Collins
  • G. K. Chesterton. A selection from his non-fictional prose (Faber & Faber 1970) edited by W. H. Auden
  • Chesterton on Shakespeare (1972) edited by Dorothy Collins
  • The Apostle and the Wild Ducks (1975) edited by Dorothy Collins
  • The Hound of Heaven and Other Poems (1978)
  • The Spirit of Christmas (1984) edited by Marie Smith
  • Basic Chesterton (1984)
  • The Bodley Head G.K. Chesterton (1985) edited by P.J. Kavanagh
  • Daylight and Nightmare (1986) uncollected short fiction, edited by Marie Smith
  • GK's Weekly: A Sampler (1986)
  • The Collected Works of G. K. Chesterton (1986) begun by Ignatius Press
  • Illustrated London News, 1905-1907 (1986)
  • Illustrated London News, 1908-1910 (1987)
  • Illustrated London News, 1911-1913 (1988)
  • Illustrated London News, 1914-1916 (1988)
  • Illustrated London News, 1917-1919 (1989)
  • Illustrated London News, 1920-1922 (1989)
  • Thirteen Detectives (1989) edited Marie Smith
  • Collected Works of G.K. Chesterton: Plays (1989)
  • Seven Suspects (1990) edited by Marie Smith
  • Brave New Family (1990) edited by Alvaro de Silva
  • Illustrated London News, 1923-1925 (1990)
  • Illustrated London News, 1926-1928 (1991)
  • Illustrated London News, 1929-1931 (1991)
  • The Mask of Midas (1991)
  • Collected Works of G. K. Chesterton: Collected Poetry: Part 1 (1994)
  • Platitudes Undone (1997) annotations to a book by Holbrook Jackson
  • Eugenics and Other Evils (2000)
  • On Lying in Bed and Other Essays (2000)
  • Criticisms and Appreciations of the works of Charles Dickens (2001)
  • The G.K. Chesterton Papers: Additional Manuscripts (2001)
  • Chesterton Day by Day: The Wit and Wisdom of G. K. Chesterton (2002)
  • Essential Writings (2003)
  • G. K. Chesterton's Early Poetry: Greybeards at Play, The White Knight and Other Poems, The Ballad of the White Horse (2004)

Citati

„Sav sleng je metafora, sve metafore su poezija.”
„"Lopovi poštuju posjed. Oni samo žele da taj posjed postane njihov kako bi ga mogli savršenije cijeniti.”
„Cijeli moderan svijet podijelio se u dva tabora, Konzervativni i Progresivni. Posao Progresivaca je da nastave činiti greške. Posao Konzervativaca je da spriječe ispravljanje tih grešaka.”
„Ovo su dani kada se od kršćanina očekuje da veliča svaku vjeru osim svoje vlastite.”
(O cijelome duhu vremena kad je prešao na katolicizam.[2])
„Nikakva zasluga, osim zdravoga razuma, ne pripada nikomu tko joj se pridružio kad je toliko očito da je nada ovoga svijeta.[2]”
„Ljudi koji započinju borbu protiv Crkve u korist slobode i humanosti, završavaju odbacujući slobodu i humanost samo kako bi se mogli boriti protiv Crkve.[2]”
(Popularni aforizam kojim je branio Katoličku Crkvu.)
„Kada kažu da je Katolička Crkva staromodna, to je zapravo kompliment. Jer samo nešto što je istinski vrijedno može tako dugo živjeti.[2]”
(Popularni aforizam kojim je branio Katoličku Crkvu.)


Izvori

  1. ↑ Pripovjetke u kojima je glavni lik svećenik-detektiv otac Brown.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Marito Mihovil Letica: G. K. Chesterton: Pravovjerje, 1. kolovoza 2018., s hr.radiovaticana.va (pristupljeno 17. travnja 2019.)

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Gilbert Keith Chesterton
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Gilbert_Keith_Chesterton&oldid=484576"