Étienne Gilson
| Étienne Henri Gilson | |
 | |
| Zapadna filozofija | |
| Filozofija 20. stoljeća | |
| Rođenje | Pariz, 13. lipnja 1884. |
|---|---|
| Smrt | Auxerre, 19. rujna 1978. |
| Škola/tradicija | Tomizam Novoskolastika |
| Glavni interesi | Teologija, metafizika, politika, književnost, povijest filozofije |
| Utjecaji | Akvinac, Aristotel, Augustin, Bonaventura, Brunschvicg, Comte, Dante, Maritain, Duns Škot |
| Utjecao na | Maritain, McKeon, Knasas, Geisler, Paul Weiss, Lacan, Corbin, Day, Merton |
Étienne Henri Gilson (Pariz, 13. lipnja 1884. – Auxerre, 19. rujna 1978.) bio je francuski filozof i povjesničar filozofije.
Životopis
Rođen je u Parizu u katoličkoj obitelji podrijetlom iz Burgundije.[1] Gilson je pohađao malo sjemenište u Notre-Dame-des-Champsu, a potom je završio srednjoškolsko obrazovanje u gimnaziji Henri IV. Nakon odsluženja vojnog roka, tijekom kojeg je počeo čitati Renéa Descartesa, studirao je za diplomu prvostupnika, fokusirajući se na utjecaj skolastike na kartezijansku misao.[2] Nakon studija na Sorboni kod Victora Delbosa i Luciena Lévy-Bruhla te na Collège de France kod Henrija Bergsona, završio je studij filozofije 1907. godine.[3]
Godine 1908. oženio se Thérèsom Ravisé od Meluna te je predavao u srednjim školama u Bourg-en-Bresseu, Rochefortu, Toursu, Saint-Quentinu i Angersu.[4] Godine 1913., dok je predavao na Sveučilištu u Lilleu, obranio je doktorsku disertaciju na Sveučilištu u Parizu na temu „Sloboda u Descartesa i teologiji”. Njegovu karijeru prekinulo je izbijanje Prvog svjetskog rata, jer je unovačen u francusku vojsku. Služio je na bojištu i sudjelovao u bitci za Verdun kao potporučnik.[5] Uhvaćen je u veljači 1916. te je u zatočeništvu proveo dvije godine.[6]
Godine 1919. postao je profesor povijesti filozofije na Sveučilištu u Strasbourgu. Od 1921. do 1932. predavao je povijest srednjovjekovne filozofije na Sveučilištu u Parizu.[7] Također je predavao tri godine na Harvardu.[8] Godine 1929. izabran je u Američku akademiju znanosti i umjetnosti.[9] Kao međunarodno priznati mislilac, Gilson je prvi, zajedno s Jacquesom Maritainom, dobio počasni doktorat iz filozofije na Papinskom sveučilištu Svetog Tome Akvinskog 1930. godine.[10]
Na poziv Kongregacije sv. Bazilija, osnovao je Papinski institut za srednjovjekovne studije u Torontu u suradnji s St. Michael's Collegeom na Sveučilištu u Torontu.[11] Izabran je u Francusku akademiju 1946. godine. Godine 1948. izabran je za međunarodnog člana Američkog filozofskog društva.[12]
Umro je u Auxerreu 19. rujna 1978. godine.[13]
Djela
Autor je više od šest stotina raznih publikacija.[14]
Na hrvatski jezik prevedena su njegova djela:
- „Uvod u kršćansku filozofiju”, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1995.
- „Bitak i bit”, Demetra, Zagreb, 2010.
- „Filozofija u srednjem vijeku”, Demetra, Zagreb, 2011.
- „Diskurs o metodi (Rene Descartes) uz [historijski] komentar Etienne Gilsona”, Demetra, Zagreb, 2011.
Počasti
Odlikovanja
- Pogreška pri izradbi sličice: Ratni križ 1914.–1918.
- Pogreška pri izradbi sličice: Veliki časnik Legije časti
- Pogreška pri izradbi sličice: Časnik Legije časti
Vitez Legije časti[15]
Izvori
Literatura
Članci
- • Nepoznat parametar:
issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarpublishernije dopušten u klasijournal
• Parametarlocationnije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
Knjige
Leclercq, Jean. https://books.google.com/books?id=jxKnMfTj81AC&pg=PA60.
Mrežne stranice
- • Nepoznat parametar:
ref
- • Nepoznat parametar:
ref
- • Nepoznat parametar:
ref
- • Nepoznat parametar:
ref