Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Giambattista Marino

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Giovanni Battista Marino

Giambattista Marino (Napulj, 18. listopada 1569. – Napulj, 25. ožujka 1625.), talijanski književnik.

Začetnik je marinizma, pjesničkog smjera kojeg karakterizira naglašena upotreba neobičnih motiva, složenih i neobičnih metafora, zvučnih figura i ponavljanja. Napisao nekoliko tisuća lirskih pjesama i veliki mitološki spjev Adonis.

Marino je bio najveći talijanski barokni pjesnik. Malo tko je bio toliko slavan i hvaljen kao on, a tako brzo zaboravljan poslije svoje smrti. Kažu da se talijanski jezik učio na francuskom dvoru kako bi se čitao Marino. Za života je bio dosta osporavan.

Rođen je 1569. u Napulju. Otac mu je bio pravnik, skromnog podrijetla i natjerao je sina da upiše pravo, ali je on napustio studij i od rane mladosti počeo pisati. Još u napuljskom periodu bio je dvorski pjesnik i to mu je bila karakteristika. Kažu da je bio posljednji dvorski pjesnik. Započinje kao sekretar u Napulju i tu upoznaje Tassa.

Bio je dva puta u zatvoru u Napulju, prvi put jer mu je djevojka s kojom je bio umrla poslije pobačaja, a po novijim tumačenjima jer je bio homoseksualac. Iz zatvora bježi 1600. i stiže u Rim gdje nastavlja ulaziti u službe moćnih ljudi. Rim je tada bio jako moćan zbog umjetnosti i pape.

Između 1601. i 1602. Marino iz Rima ide stalno u Veneciju, gdje 1602. objavljuje svoje djelo "Rime". Bio je znalac u tiskarstvu i sam se brinuo za objavljivanje svojih knjiga. 1604. ulazi u službu kardinala Pietra Aldobrandinija koji će postati papa Klement VII. i odavde započinje Marinov uspjeh.

1610. se preseljava u Torino u funkciji vojvodinog sekretara. Sljedeće je godine u savojskom zatvoru jer se vojvodi učinilo da mu se Marino ruga. Marino je tada već bio slavan u Europi i utjecajni ljudi ga brane. Iz zatvora piše pisma mnogim veleposlanicima i vojvodama. Tamo provodi 11 mjeseci i na kraju je pomilovan, ali mu se ne vraćaju ukradeni rukopisi. Sprema se dalje na put i odlazi u Francusku.

U Parizu tiska najveće djelo "Adone". Tu boravi od 1615. do 1623. godine. 1623. kada se dovoljno obogatio kreće u Italiju preko Torina i stiže u Rim gdje se zadržava. Primaju ga s počastima, a akademici se bore za njega. U svibnju 1621. stiže u Napulj gdje 1625. i umire. Ožalili su ga pjesnici koji su izjavili: "Nestalo je sunce poezije, zamrla je poezija."