Georgij Pinhasov

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Georgij Pinhasov
Georgij Pinhasov
G. Pinhasov 1998. godine
Rođenje Moskva, SSSR, 1952.
Zanimanje fotograf
Portal o životopisima

Georgij Pinhasov (ili Garik Pinhasov, engl. Gueorgui Pinkhassov; Moskva, 1952.) - fotograf [1], dobitnik međunarodnih nagrada, član agencije Magnum Photos.

Život i rad

Pinhasov je interes za fotografiju pokazivao još kao tinejdžer[2], te se nakon završetka škole upisao na Državni institut kinematografije "S.A. Gerasimov". Ne završivši studij, odlazi na dvije godine u vojsku. Nakon povratka iz vojske, počeo je raditi kao fotograf u filmskom studiju Mosfilma, a zatim kao nezavisni fotograf.

Godine 1978. Pinhasov pristupa nekadašnjem Moskovskom gradskom komitetu umjetnika-grafičara (sekcija fotografije), gdje je dobio status samostalnog umjetnika.[2] U dvoranama komiteta u Maloj Gruzinskoj ulici Pinhasov izlaže svoje prve fotografije: portrete i mrtvu prirodu u tehnici sepije (Dinja, Šalica s čajem i mnoge druge). Status samostalnog umjetnika mu je omogućio više slobode da putuje i izlaže svoj rad i na međunarodnoj sceni. Godine 1979. njegove fotografije su prvi put zamijećene izvan Rusije, u grupnoj izložbi sovjetskih fotografija u Parizu.[3]

Njegov je rad primijetio poznati ruski filmski redatelj Andrej Tarkovski, koji ga je pozvao da radi reportažu o njegovom filmu Stalker (1979.), čime ga je ujedno i potaknuo da se bavi novinskom fotografijom.[4] Tarkovski ga je upoznao s fotografijama Henrija Cartier-Bressona, koji je tada bio nepoznat u Rusiji. Kao rezultat prijateljstva s redateljem nastale su tisuće fotografija u boji Sovjetskog Saveza.

Godine 1985. trajno se preselio u Pariz. Predstavivši seriju fotografija u boji Abanotubani ("Tbiliska kupališta") 1988., postao je suradnik agencije Magnum Photos, koju je osnovao čuveni Henri Cartier-Bresson. Od 1990. godine Pinhasov je punopravni član agencije. Redovito radi za međunarodni tisak, npr. Geo, Actuel i The New York Times. Izvještavao je o važnim događajima u Litvi, Mongoliji, Indoneziji, Kini i Africi. Godine 1991. izvještavao je o kolovoškom puču u Moskvi za The New York Times.[5][6] Nije mu bilo dopušteno ući u Černobil pa je snimao posljedice katastrofe u stvarnom životu ljudi.[7].

Godine 1995. dobio je stipendiju grada Tokija te je 1998. izdao knjigu Sightwalk, sa serijom živopisnih fotografija snimljenih na ulicama grada.[8]

Nagrade

  • 1993. World Press Photo (umjetnička kategorija)
  • 1993. Society of News Design Award of Excellence, SAD
  • 1995. Bourse de la Ville de Paris

Izložbe

  • 2009. S ljubovju o Baku, središnja izložbena dvorana "Manjež", Moskva
  • 2009. Nordmeer, Pariz, Francuska
  • 2008. Kak budto by svet, Photobiennale, Vinzavod, Moskva[9]
  • 2007. L’Image d’Après, Cinémathèque Française, Pariz, Francuska
  • 1988. Center of Photography, Ženeva, Švicarska
  • 1988. Asie Centrale - galerija, Pariz, Francuska
  • 1987. Cité Internationale des Arts, Pariz, Francuska
  • 1979. Maison des Hommes de Lettres, Moskva, Rusija
  • 1979. Tour Kiek in de Kök, Tallinn, Estonija

Knjige Georgija Pinhasova

Knjige u kojima su predstavljene fotografije G. Pinhasova

  • 1988. Taneli Escola & Hannu Eerikainen, Toisinnakijat, Helsinki, Finska
  • 1988. Die zeitgenossische Photographie in der Sowjetunion, Regensburg, Njemačka, ISBN 3723103766
  • 1996. Tokio Today, Japan

Literatura

Intervjui

Bilješke

  1. Waters, L., Unique moments: the photographs of Gueorgui Pinkhassov, The Daily Telegraph, 4. lipnja 2014.
  2. 2,0 2,1 Magnum Photos, Gueorgui Pinkhassov, preuzeto 28. srpnja 2017.
  3. RUSPEKH, Pinhasov, Georgij Borisovič, preuzeto 28. srpnja 2017.
  4. Dhaliwal, R., Gueorgui Pinkhassov's best photograph: a rooster in a Tashkent bazaar, The Guardian, 15. svibnja 2014.
  5. Magnum Photos, In Pictures: The Collapse of the Soviet Union, preuzeto 28. srpnja 2017.
  6. Moore, R., August 1991: Muscovites Remember the Failed Coup in a New Exhibition, The Moscow Times, 26. kolovoza 2016.
  7. Magnum Photos, Gueorgui Pinkhassov - USSR. After Chernobyl's nuclear accident. 1991., preuzeto 28. srpnja 2017.
  8. Magnum Photos, Sightwalk: Gueorgui Pinkhassov’s First Book, preuzeto 28. srpnja 2017.
  9. Kommersant, Magnum-klass, 26. ožujka 2008.

Vanjske poveznice