Georges Braque

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Georges Braque (Argenteuil, 13. svibnja 1882.Pariz, 31. kolovoza 1963.), francuski slikar.

Jedna je od dominantnih ličnosti Pariške slikarske škole. U Salonu nezavisnih izložio je 1906. svoja prva ulja: pejzaže slikane čistim bojama i mrtve prirode. Od 1907. godine počinje raščlanjivati svijet viđenoga u oblike geometrijskih tijela. Henri Matisse je primijetio da Braque konstruira svoje pejzaže kockama, odakle je izveden naziv kubizam. Još desetak godina je kubistički stilizirao mrtve prirode s violinama, gitarama i gipsanim torzima, a radovi posljednje faze pokazuju zaokret prema irealnom. Izradio je tri stropne slike u Louvreu i vitraje za crkvu u Varengevilleu.

Mladost

Georges Braque rođen je 13. svibnja 1882. u Argenteuilu, Francuska. Odrastao je u Le Havreu, a školovao se za soboslikara i dekoratora, posao koji su imali i njegov otac i djed, no tijekom popodneva studirao je slikarstvo na École des Beaux-Arts od 1897. do 1899.

Praksu je odrađivao u Parizu kod jednog dekoratora, a 1902. dobio je i diplomu. Sljedeće godine upisao se na Académie Humbert, koja je isto bila u Parizu, te je tu slikao do 1904. Braque se tu upoznao sa Marie Laurencin i Francisom Picabijom.

Fovizam

Njegova prva djela bila su impresionistička, no nakon što je 1905. pogledao izložbu fovista, Braque počinje slikati u tom stilu. Fovisti, grupa čiji su članovi, među ostalima, bili i Henri Matisse i André Derain, su koristili žarke boje i slabe strukture forme kako bi uhvatili najintenzivniji emocionalni odgovor. Braque je najviše surađivao sa Raoulom Dufyjem i Othonom Frieszom, koji su kao i Braqie živili u Le Havreu, te su svojim radom razvili novi oblik fovizma. Braque je 1906. sa Frieszom putovao u L'Estaque, u Antwerpen i natrag u Le Havre kako bi izrađivao umjetnine.

U svibnju 1907., Braque je imao uspješnu fovističku izložbu u Salon des Indépendants. Iste godine, Braqueov stil počeo je sporu evoluciju kada je on pao pod jak utjecaj Paula Cézannea, koji je umro 1906. i čija su djela u rujnu 1907. po prvi put izložena u Parizu.

Kubizam

Braqueove slike iz perioda od 1908. do 1913. počele su reflektirati njegov novi interest u geometriju i istodobne perspektive. Obavio je intenzivnu studiju efekata svjetlosti i perspektive i tehničkih sredstava koje slikari koriste da prikažu te efekte, time dovodeći u pitanje najstandardnije umjetničke konvencije. U seoskim krajolicima, na primjer, Braque je redovito smanjivao arhitektonsku strukturu do geometrijske forme slične kocki, no predočio je njezinu sjenu tako da ona izgleda i ravna i trodimenzionalna. Na taj način Braque je skrenuo pozornost na samu prirodu vizualne iluzije i umjetničke reprezentacije.

Sa početkom 1909., Braque je počeo pobliže raditi sa Pablom Picassom koji je također razvijao sličan pristup umjetnosti. Oba umjetnika stvarala su djela neutralizirane boje i kompleksnih nijansi, a ujedno i nejsanog oblika. Taj umjetnički stil danas se naziva analitički kubizam. Godine 1912. započeli su eksperimentirati sa kolažom i papier colléom. Njihova produktivna suradnja trajala je sve do 1914., kada je Braque pozvan u Francusku vojsku kako bi služio u Prvom svjetskom ratu.

Kasniji rad

Braque je u ratu ozbiljno ozlijeđen, te je po povratku na umjetnost 1917. prešao sa apstraktne na kubističku umjetnost. Radeći sam, razvio je više osobni stil, karakteriziran čistom bojom, podlogama od tkanine i, nakon njegovog preseljanja u Normandiju, ponovno pojavljivanje ljudske figure. Tijekom tog perioda uglavnom je slikao mrtvu prirodu, držeći se svoje emfaze o strukturi. Tijekom svog izlječenja postao je dobar prijatelj sa kubistom Juanom Grisom.

Nastavio je raditi do kraja života, napravivši velik broj slika, grafika i skulptura od kojih svaka ima svoju određenu kvalitetu. Georges Braque preminuo je u Parizu 31. kolovoza 1963.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Georges Braque

Mrežna mjesta