Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gaussova lema o Eulerovoj funkciji

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Gaussova lema o Eulerovoj funkciji je rezultat u elementarnoj teoriji brojeva kojega je dokazao veliki njemački matematičar Carl Friedrich Gauss u 19. stoljeću, koji omogućuje lakše računanje Eulerove funkcije.

Lema tvrdi

.[1]

Gauss je svoj dokaz izveo elegantno koristeći teoriju grupa, a dokaz ispod blizak je njegovom, no ipak je nešto elementarniji, ali i podrobniji.

Dokaz leme

Neka su pozitivni djelitelji broja . Prirodne brojeve od do razvrstajmo u (pod)skupova: tako da za sve brojeve u skupu vrijedi tj. u -tu skupinu ćemo svrstati sve prirodne brojeve od do kojima je mjera s upravo jednaka djelitelju Uočimo da ovom podjelom nijedan skup nije ostao prazan (jer skup očito sadrži barem jedan element, zbog toga što je ) te neki prirodni broj očito pripada nekom skupu i nijednom drugom skupu (za ) jer općenito vrijedi

Promotrimo sada neki fiksirani skup Njegovi su elementi redom Očito je maksimalna moguća vrijednost jednaka (jer promatramo brojeve samo u ), a ona se postiže samo ako je ). Očito je jer inače mjera brojeva ne bi bila S druge strane, kada članove skupa pomnožimo s dobit ćemo brojeve kojima je mjera s n jednaka jer vrijedi općenito pa će ti brojevi biti elementi skupa te je očito

Očito je , odnosno kada podijelimo s nekim njegovim djeliteljom rezultat je opet neki njegov djelitelj, a kako je slijedi što je i trebalo dokazati.

Primjer

Uzmimo Pozitivni djelitelji broja 12 su redom {1, 2, 3, 4, 6, 12}. Raspodijelimo prirodne brojeve od 1 do 12 na gore opisani način:

Promotrimo primjerice skup Kako je mora biti što vrijedi. I s druge strane svi brojevi manji od 6 i relativno prosti s 6 se pojavljuju kao drugi faktor u umnošku Slično vidimo za ostale

Izvori

  1. Andrej Dujella, Teorija brojeva, Školska knjiga, 2019.