Guduščani
Guduščani, Guduskani, Gudučani ili Gačani bili su ranosrednjovjekovna zajednica čiji je smještaj i podrijetlo na području ranosrednjovjekovne Hrvatske i dalje predmet rasprave. Prema različitim hipotezama, bili su pleme ili klan Hrvata ili drugih stanovnika koji su se nalazili oko rijeke Gacke u Lici ili oko rijeke Guduče kod Bribira u Dalmaciji.
Etimologija
Spominju se tri puta u Franačkim analima (Guduscani, Guduscanorum, Guduscanis) i dva puta u djelu Vita Hludowici (Goduscanorum).[1] Petar Skok i Radoslav Katičić izveli su njihov etnonim iz praslavenskog *gъd-, sličnog prapruskom gude u značenju "šuma". Skok i Petar Šimunović također su ga izveli iz praslavenskog *gadъ (< gu-odh-/*guedh- ), "zmija", ili *gatъ, "praznina, dubina, brana".[2]
Konstantin VII. Porfirogenet (905. – 959.) spominje u svom djelu De Administrando Imperio hrvatsku županiju "Gūtzēkă" ("*Gъtьska"), što se prevodi kao Gacka. Znanstvenici su pokušali povezati toponim Gacka s etnonimom Guduscani (*Gъdъska, s "d" umjesto "t" zbog franačkog nesporazuma, izvorni oblik je bio *Gъtаne, *Gъtьci > *Gъtьča > *Gъčani > Gačani), ali iako nije sigurno da je toponim dobio ime po etnonimu,[3] latinski sufiks "-anus" pokazuje da je ime Guduscani imalo samo teritorijalno značenje "stanovnika Gacke".[4]
U tom istom smislu, druga teorija objašnjava njihov etnonim kao "stanovnike Guduče", pritoke rijeke Krke u blizini Bribira u Dalmaciji.[5][6] Ova teorija u posljednje vrijeme dobiva na značaju u hrvatskoj historiografiji jer za područje Gacke ne postoje pisani ili materijalni izvori koji bi ukazivali na njezinu važnost u 9. stoljeću, dok se Guduča nalazila u samom središtu ranosrednjovjekovne Hrvatske, u blizini se nalazilo značajno uporište Bribir s arheološkim nalazima (uključujući pronalazak mača), a rijeka je nekoć imala veću vodenu površinu koja je bila relevantna za Bribirsko i Ostrovićansko polje.[7]
Hipotetski nastanak imena iz toponima rimskog grada Guduscum (Kučevo u Srbiji) zasad je odbačen jer takav toponim nikada nije postojao.[8] Teorija koja povezuje njihovo ime s imenom Gota je problematična jer sufiks ukazuje na to da etnonim potječe od imena mjesta, a ne naroda.[9]
Povijest
U Franačkim analima, Guduščani se spominju kao saveznici Karolinga, a vojvoda Borna se spominje kao "dux Dalmaciae", "dux Dalmatiae et Liburniae " i "dux Guduscanorum".[10] Međutim, postoje različita semantička čitanja izvora, neka kažu da je Borna bio vojvoda Guduščana, ili Guduščana i Timočana ili zaseban vojvoda od oboje.[11][12]
Borna je, čini se, bio prvi titulirani vojvoda, tj. knez (dux) Guduščana, što ukazuje na to da su Guduščani u početku mogli biti privremena osnova Bornine vlasti i da su mogli zauzimati mnogo veći teritorij od Bribira (rijeka Guduča, ušće rijeke Krke) u Dalmaciji do Gacke u Lici,[13][14] južno od Donje Panonije.[10] Staro shvaćanje da su Guduščani podrijetlom s područja Mezije (današnje Srbije) i da su s Timočanima postali saveznici Franaka sporno je zbog nedostatka dokaza i argumenata.[15]
Godine 818. bili su dio Borninog izaslanštva poslanog s drugim južnoslavenskim plemenima (nationes) Timočana i Praedenenceta (moguće ogranak Abodrita) na dvor Luja Pobožnog u Herstalu.[5] Neki znanstvenici povezuju ih i s Khashānīnima (moguće Kašubima) koje spominje Al-Masudi.[16] Godine 819. uz Bornu borili su se protiv Ljudevita, vojvode Slavena u Donjoj Panoniji. Bili su dio Bornine vojske protiv Ljudevita u bitci kod Kupe (819.), ali su dezertirali prije bitke.[5][10] Borna je ponovno osvojio njihove zemlje po povratku iz bitke.[5][10]
Identitet
Čini se da je tek nakon pada Guduščana, a za vrijeme Mislava ili Trpimira, nametnuta dinastija s neospornim hrvatskim identitetom i proširila ga dalje.[17] Često se tvrdi da je Borna možda bio njihov krvni poglavica te da su predstavljali samo jedno malo pleme među ostalima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj.[18] Ovisno o tumačenju bizantskih i franačkih izvora, neki povjesničari smatraju da su plemenom odvojenim od Hrvata i da pojava hrvatskog političkog identiteta i moći nije povezana s regijom Like, već sa sjevernom Dalmacijom.[19] Međutim, Borna najvjerojatnije nije bio pripadnik Guduščana jer su ga kasnije napustili i ponovno bili osvojeni. Događaji i njihovo ponašanje također bi mogli ukazivati na to da su Guduščani bili zaseban identitet i skupina od Hrvata u Dalmaciji, moguće povezano s izvještajem o Avarima koji su prema djelu De Administrando Imperio živjeli u Hrvatskoj, te da su bili sličniji ili su dijelili više povijesti s panonskim Slavenima nego s Hrvatima.[20] Međutim, nedavni pronalazak karolinške ostruge u Gackoj "odvaja Liku od takoreći avarskoga sindroma kakvom su je bez nekih važnijih arheoloških prinosa bojili brojni povjesničari u prošlosti".[21] Pretpostavka da su Guduščani bili ostaci Gota nije široko prihvaćena, budući da se država Gota nalazila u Italiji i prestala je postojati sredinom 6. stoljeća, dok njihova prisutnost u bivšoj rimskoj provinciji Dalmaciji i Liburniji nije bila dominantna, međutim, u regiji su bili prisutni Valagoti.[22]
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
Džino, Danijel (2010) Becoming Slav, Becoming Croat: Identity Transformations in Post-Roman and Early Medieval Dalmatia. https://books.google.com/books?id=6UbOtJcF8rQC&pg=PA182.
Scholz, Bernhard Walter (1970) Carolingian Chronicles: Royal Frankish Annals and Nithard's Histories. https://books.google.com/books?id=sTzl6wFjehMC&pg=PA104.
chapter-url• Parametar
chapter nije dopušten u klasi bookchapter-url• Nepoznat parametar:
trans-chapter• Parametar
chapter nije dopušten u klasi bookchapter-url• Parametar
chapter nije dopušten u klasi bookauthor-link• Parametar
access-date nije dopušten u klasi book• Parametar
archive-date nije dopušten u klasi book• Parametar
url-status nije dopušten u klasi book• Parametar
archive-url nije dopušten u klasi book- ↑ Gračanin 2012, str. 52–53.
- ↑ Gračanin 2012, str. 54.
- ↑ Gračanin 2012, str. 51, 53, 58–59.
- ↑ Komatina 2019, str. 14.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Pogrješka u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorHrvenciklopedija - ↑
- ↑ Budak 2018, str. 108.
- ↑ Gračanin 2012, str. 54–57.
- ↑ Gračanin 2012, str. 57–58.
- ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 Pogrješka u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorHBL98 - ↑ Gračanin 2012, str. 55–56.
- ↑ Džino, Danijel (2020) From Justinian to Branimir: The Making of the Middle Ages in Dalmatia. https://books.google.com/books?id=Vm76DwAAQBAJ&pg=PT190. „Whether Borna was primarily the leader of a group called the Guduscani remains disputed. The passage from the ARF mentioning the meeting at the imperial court in 818 can be read in two different ways: that Borna was dux of the Guduscani or that he was dux Dalmatiae, attending the meeting at the imperial court together with the deputies of the Guduscani and the Timocani who had recently defected from the Bulgars to the Franks. The Vita Hludowici reproduces the same information but only mentions the deputies of the Guduscani and Timocani without naming Borna“.
- ↑ Gračanin 2012, str. 67–68.
- ↑ Budak 2018, str. 108, 166–167.
- ↑ Gračanin 2012, str. 55–58, 68.
- ↑
• Nepoznat parametar:
translator-last2
• Nepoznat parametar:translator-last1
• Nepoznat parametar:translator-first2
• Nepoznat parametar:translator-first1 - ↑ Budak 2018, str. 109, 167–170.
- ↑ Budak 2018, str. 108, 166–167.
- ↑ Džino 2010, str. 182.
- ↑ Filipec 2012, str. 78.
- ↑ • Nepoznat parametar:
issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ Gračanin 2012, str. 67–68.