Franjevački samostan u Bijeljini

Franjevački samostan
Katolički samostani na području Bosne u 15. stoljeću s odvojeno prikazanim samostanom sv. Marije u Polju (Maria de Campo) i bijeljinskim samostanom. Katolički samostani na području Bosne u 15. stoljeću s odvojeno prikazanim samostanom sv. Marije u Polju (Maria de Campo) i bijeljinskim samostanom.
Lokacija	Bijeljina, BiH
Religija	katoličanstvo

Franjevački samostan u Bijeljini bio je rimokatolički samostan koji je pripadao franjevcima.

Bio je pod Bosanskom vikarijom. Postojao prije turskih upada i osvajanja Bosne, kad je istočna Bosna imala najviše katoličkih samostana baš uz samu Drinu, ali i sa srbijanske strane Drine. Iz toga vremena dokumentirani su samostani u Srebrenici, Zvoniku, Solima (kasnije osmanskog imena Tuzla), Gradovrhu i Labu kod Soli, Teočaku, Sv. Marije u Polju i ovaj samostan.

Prvi ga put spominje popis kustodija bosanske vikarije od Bartula Pizanskog, nastao prije 1378. godine, među osam samostana u mačvanskoj kustodiji. Popis istih kustodija iz 1514. godine, što je neposredno pred turskim osvajanjem, spominje opet samostan „S. Mariae Campaniae“ tj. „S. Mariae Campo“ kod Bijeljine (Biblina). Dominik Mandić ga locira kod Bijeljine, Krunoslav Draganović se slaže s Mandićem ali u svom zemljovidu ne ucrtava dva bijeljinska samostana, nego samo jedan. Čini se da je samostan u Polju nadživio bijeljinski koji je vjerojatno nestao u akindžijskim provalama i haranjima. Prvi osmanski popisi ni ovaj ni samostan sv. Marije, ni u sumarnom defteru iz 1533. godine, niti u detaljnom defteru iz 1548. godine. Trag postojanja je u susjednoj, korajskoj nahiji.