François Boucher
| François Boucher | |
| rokoko | |
|---|---|
| François Boucher Gustav Lundberg, Portret Françoisa Bouchera iz 1741. | |
| Rođenje | Pariz, Francuska, 29. rujna 1703. |
| Smrt | Pariz, Francuska, 30. svibnja 1770. |
| Nacionalnost | Francuz |
| Vrsta umjetnosti | crtež - slikarstvo - grafika |
| Praksa | Pariz |
| Utjecao | Jean-Honoré Fragonard, itd. |
| Utjecali | Antoine Watteau, François Lemoyne, itd. |
| Poznata djela | Pecanje Madame de Pompadour Odaliska (Boucher) Dianina kupelj |
| Nagrade | Prix de Rome |
| Potpis | Datoteka:Boucher autograph.png |
François Boucher (29. rujna 1703., Pariz - 30. svibnja 1770., Pariz) je bio francuski slikar, crtač i bakrorezac rokokoa.[1] Boucher je poznat po svojim idiličnim i raskošnim slikama klasičnih tema, dekorativnim alegorijama i pastoralnim scenama. Bio je možda najslavniji slikar i dekorativni umjetnik 18. stoljeća.
Život i djelo
Rođen kao jedino dijete dekorativnog slikara Nicolasa Bouchera i Elisabeth Lemelse, početnu je poduku primio od oca. Bakrorez učio kod svojega oca Nicolasa i kod J. F. Carsa, a prve bakroreze izradio po djelima A. Watteaua, koji je utjecao na njegov razvoj.[1] No, 1720. godine, kao 17-godišnjak, slika sliku Suzannin sud koja je privukla je pozornost poznatog slikara Françoisa Lemoynea, koji ga je potom uzeo pod svoje mentorstvo.[2] Godine 1723. pobijedio je na natjecanju za Grand Prix de Rome. Nakon studija u Italiji (1727.–1731.) primljen je u ponovno osnovanu Likovnu akademiju (Académie de peinture et de sculpture) i afirmirao se kao slikar pomodnih aristokratskih krugova.[3]
Boucher se oženio Marie-Jeanne Buzeau 1733. godine. Par je imao troje djece. Boucher je postao član fakulteta 1734. godine, a njegova karijera je od tada ubrzana jer je promaknut u profesora Akademije. God. 1755. imenovan je ravnateljem manufakture tapiserija Gobelins, a 1765. ravnateljem Akademije, te dvorskim slikarom (Premier Peintre du Roi). Na Akademiji je bio mentor moravsko-austrijskom slikaru Martinu Ferdinandu Quadalu, kao i neoklasičnom slikaru Jacquesu-Louisu Davidu
Jedan od najvažnijih predstavnika galantnog slikarstva rokokoa, Boucher je poznat po svojim ljupkim, slatkim slikama sa senzualnim prizvukom. Izradio je nekoliko portreta Madame de Pompadour.
Istaknuo se u svim granama dekorativne umjetnosti, od grandioznih dekoracija dvoraca (Dvorac Versailles, Fontainebleau, Marly, Bellevue) do nacrta za predmete umjetničkoga obrta (tapiserije i tapete s kineskim motivima) i grafikâ. Boucher je također dizajnirao scenografiju i kostime za operu Académie royale de musique u Parizu.
U Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU u Zagrebu čuva se njegova slika Djeca s psom.[1]
Boucher je umro 30. svibnja 1770. u rodnom Parizu. Njegovo ime, zajedno s imenom njegove pokroviteljice Madame de Pompadour, postalo je sinonim za francuski rokoko stil.
- Galerija odabranih djela
-
Trijumf Venere, 1740., Nationalmuseum Stockholm
-
Leda i labud, 1741., Muzej umjetnosti okruga Los Angeles
-
Dianina kupelj, oko 1742., Louvre, Pariz
-
Odaliska, oko 1745., Louvre
-
Plavokosa odaliska ili Djevojka koja se odmara, oko 1752., Alte Pinakothek, München
-
Pecanje (Boucher), 1757., Grand Trianon, Pariz
-
Jupiter i Kalisto, Muzej umjetnosti Nelson-Atkins, Kansas City, 1759.
-
Alegorija slikarstva, oko 1765., Nacionalna galerija, London
Izvori
_-_Alte_Pinakothek_-_Munich_-_Germany_2017_(crop).jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
Vanjske poveznice
- Alastair Laing, Nicolas Surlapierre i Yohan Rimaud, Une des provinces du rococo : La Chine rêvée de François Boucher, 2019. (fra.)
- Colin B. Bailey, The Loves of the Gods: Mythological Painting from Watteau to David (izložbeni katalog), New York; Fort Worth, TX: Rizzoli, Kimbell Art Museum, 1992. ISBN 0-8478-1521-8 (eng.)
- Georges Brunel, [Boucher], Flammarion, Pariz, 1986. ISBN 2-08-012066-2 (fra.)
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Fragonard, Jean-Honoré, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 6. srpnja 2026.
- ↑ Alastair Laing, Boucher, François, Grove Art Online, Oxford Art Online, Oxford University Press, 16. lipnja 2016.
- ↑ Michael Levey, Painting and sculpture in France 1700–1789, Yale University Press, New Haven, 1993., str. 164. ISBN 0300064942