Odaliska (Boucher)
| Datoteka:L'Odalisque - François Boucher - Musée du Louvre Peintures RF 2140 - version 2.jpg Odaliska | |
| François Boucher, 1745. | |
| ulje na platnu | |
| 53,5 × 64,5 cm | |
| Louvre, Pariz |
Odaliska (fra. L'Odalisque) ili Smeđa odaliska (fr. L'Odalisque brune)[1] je ulje na platnu francuskog rokoko slikara Françoisa Bouchera koje je od 1914. godine dio zbirke muzeja Louvre u Parizu. Djelo je nastalo oko 1745.[2] i predstavlja odalisku, orijentalnu konkubinu, motiv koji je ovaj slikar naslikao još nekoliko puta u svojoj karijeri.
Slika prikazuje mladu, polugolu ženu koja leži na trbuhu usred jastuka i tkanina koje djelomično prekrivaju njezino tijelo. Zauzima izrazito erotičnu pozu. Prema njemačkom povjesničaru umjetnosti Paulu Franklu, ženska poza izvedena je iz tradicionalnog prikaza nimfi ili najada. Sliku karakterizira naglasak na naborima, poput onih na stražnjici, vratu, posteljini, plavoj baršunastoj tkanini i tepihu. Kompozicija usmjerava pogled na njezinu stražnjicu, koja je postavljena gotovo u središtu slike, pojačavajući senzualnost.[3]
Ženski stav je dvosmislen, balansira između neugode i poziva. Izvorno su takva djela bila namijenjena privatnim kabinetima. Boucher je bio poznat po prikazivanju ženskog šarma bez srama ili mitoloških i biblijskih poveznica, što je u to vrijeme bilo jako neobično.[4]
Naslov je donekle obmanjujući, jer se čini da na slici nema odaliske iz orijentalnog harema. Mnogi orijentalni elementi, poput niskog stola i paravana, mogli bi objasniti zašto se naslov još uvijek koristi.
Identitet modela nije poznat, ali se pretpostavljalo da bi to mogla biti Madame de Pompadour ili Victoire O'Murphy, starija sestra ljubavnice francuskog kralja Luja XV., Marie-Louise O'Murphy, ali čini se da je to netočno. Jean Callieux sumnjao je da je prikazana slikareva supruga, ali ni to nije dovoljno potkrijepljeno dokazima.[5]
Postoji nekoliko poznatih verzija Odaliske, uključujući jednu u Muzeju lijepih umjetnosti (Musée des Beaux-Arts) u Reimsu i jednu u privatnoj kolekciji u kojoj je donji dio tijela žene prekriven haljinom. Verzija u Louvreu također bi mogla biti derivat prve verzije, za koju se vjeruje da je nastala 1743. godine.[6]
Nekoliko godina kasnije, Boucher je naslikao dva slična djela, Plavokosu odalisku ili Ležeću djevojku , od kojih se jedno nalazi u Alte Pinakothek u Münchenu, a drugo u Wallraf-Richartz-Museumu u Kölnu. Marie-Louise O'Murphy je vjerojatno model na tim slikama.
Sliku je Louvreu 1914. godine oporučno poklonio baron Basile de Schlichting iz Pariza.
- Druge verzije
-
Verzija u Reimsu iz 1743.
-
Djevojka koja se odmara (1751.), Wallraf-Richartz Museum, Köln
-
Djevojka koja se odmara (1752.), Alte Pinakothek, München
Literatura
- François Boucher, 1703-1770, Detroit Institute of Arts, Réunion des musées nationaux (Francuska), Metropolitan Museum of Art, 1986. (eng.)
Izvori
.jpg){kind=link}
_-_Alte_Pinakothek_-_Munich_-_Germany_2017_(crop).jpg){kind=link}
- Ovaj članak ili njegova ranija verzija je (djelomičan) prijevod članka L'odalisca bruna na talijanskoj Wikipediji, koja je licencirana pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima. Pogledajte povijest uređivanja tamo.
Poveznice
Vanjske poveznice
- Alastair Laing i dr., François Boucher, 1703.–1770, Muzej Metropolitan, New York, 1986. str. 216.-220. (eng.)
- ↑ Slika je poznata i kao Smeđa odaliska kako bi se razlikovala od drugih verzija.
- ↑ Datum na slici je teško pročitati i također se tumači kao 1743.
- ↑ L’odalisque brune - Boucher, Utpictura18, univ-montp3.fr, arhivirano iz izvornika (fra.) Pristupljeno 7. srpnja 2026.
- ↑ L'odalisque de François Boucher, Muzéo, Edition d’art et de photo, arhivirano iz izvornika (fra.) Pristupljeno 7. srpnja 2026.
- ↑ Daniel Soulié, Louvre secret et insolite, Éditions Parigramme, Pariz, rujan 2011., str. 123. ISBN 978-2-84096-674-6 (fra.)
- ↑ Godine 1743. Lévesque je napravio bakrorez prema toj ranijoj slici.