Bernardin Leaković (13. prosinca 1741., Bošnjaci – 8. siječnja 1815., Šarengrad) bio je hrvatski franjevac, teolog, propovjednik i pisac vjerskih djela. Djelovao je u Franjevačkoj provinciji sv. Ivana Kapistranskoga te je poznat po svojim homiletskim djelima i doprinosu katoličkoj duhovnoj literaturi.[1]
| Bernardin Leaković | |
|---|---|
| Puno ime | fra Bernardin Toma Leaković |
| Rođenje | 13. prosinca 1741. |
| Smrt | 8. siječnja 1815. |
| Zanimanje | franjevac, teolog |
| Nacionalnost | hrvat |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Život i obrazovanje
Leaković je rođen u Bošnjacima, gdje je i kršten 13. prosinca 1741. godine. Godine 1759. stupio je u Franjevački red u Šarengradu, a godinu dana kasnije položio prve zavjete. Studirao je filozofiju u Požegi te teologiju u Petrovaradinu i Osijeku.[2] Tijekom života bio je profesor filozofije u Iloku, a kao propovjednik i teolog djelovao je na različitim mjestima, uključujući Svetu Zemlju gdje je pet godina služio kao gvardijan u Betlehemu i tajnik kustodije (administrativne jedinice s nekoliko samostana) u Jeruzalem.[3]Tijekom boravka zapisao je djelo Sacra peregrinatio per sanctam Crucis viam, koje dokumentira duhovno hodočašće kroz Svetu Zemlju što je rijetkost među hrvatskim autorima njegova doba.[4]
Rad i djela
Leaković je napisao nekoliko značajnih vjerskih knjiga[5]:
- Govorenja za sve nedilje godišnje (1795.), Osijek[6][7]
- Nauk od poglavitih stvarih kršćansko-katoličanskih (1798.), Budim[8][9]
- Govorenja za svečane dneve Božje, B. D. Marije i svetih (1802.), Osijek[6][7]
- Sacra peregrinatio per sanctam Crucis viam (1804.), Budim.[10]
Njegova djela pisana su hrvatskim jezikom, a u nekim slučajevima i latinskim, dok je još tečno govorio talijanski i njemački. Posebno je poznat njegov katekizam iz 1798., koji se uspoređuje s današnjim Katekizmom Katoličke Crkve.[11][8] Leakovićevo djelovanje istraživano je u različitim znanstvenim radovima. Franjo Emanuel Hoško, Katica Čorkalo i Mato Batorović značajno su pridonijeli proučavanju njegovog rada. Leaković je bio istaknuti član franjevačke zajednice i značajna figura slavonske književnosti i kulture 18. i 19. stoljeća.[2][8]
,_Budim.jpg)
Smrt i nasljeđe
Bernardin Leaković preminuo je 8. siječnja 1815. u Šarengradu, gdje je proveo posljednja desetljeća života kao župnik i duhovni vođa. Njegova djela ostavila su neizbrisiv trag u povijesti hrvatske katoličke književnosti i predstavljaju značajan doprinos kulturnoj baštini. Iako je velik dio života proveo u Šarengradu, Leaković je ostao snažno povezan s rodnim Bošnjacima.[12] Često se vraćao u svoje rodno mjesto, gdje je krstio djecu i održavao bliske veze sa župnom zajednicom.[13]
Njegovo ime danas simbolizira identitet Bošnjaka. Osnovna škola u tom mjestu nosi naziv Osnovna škola fra Bernardina Leakovića, kao počast ovom istaknutom franjevcu, propovjedniku i piscu. Osim škole, i glavni trg u Bošnjacima nosi njegovo ime, čime se Bernardin Leaković trajno upisao u lokalnu povijest i svakodnevni život zajednice.[14]
Literatura i izvori
- ↑ "LEAKOVIĆ, Bernardin - Hrvatski biografski leksikon". https://hbl.lzmk.hr/clanak/leakovic-bernardin Pristupljeno 7. prosinac 2024.
- ↑ 2,0 2,1 Čorkalo, Katica (1991.). Bibliografska građa o fra Bernardinu Leakoviću i značenje njegovih djela u hrvatskoj književnosti - Zbornik radova Petog znanstvenog sabora Slavonije i Baranje.. Osijek: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb, Zavod za znanstveni rad Osijek. str. 359. – 372
- ↑ Juzbašić, Vinko (2001.). "Prilozi za biografiju fra Bernardina Tome Leakovića". Marulić 6: 1191. – 1193
- ↑ Jakošić, Josip (1899.). Scriptores Interamniae vel Pannoniae Saviae, nunc Slavoniae dictae, anno 1795. conscripti. Građa za povjest kńiževnosti hrvatske – kńiga 2.. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
- ↑ Katekizam Katoličke Crkve. Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija. 1994.
- ↑ 6,0 6,1 Kukuljević Sakcinski, Ivan (1860.). Bibliografia hrvatska – Dio prvi. Zagreb: Društvo za jugoslavensku povjesnicu i starine
- ↑ 7,0 7,1 Šafařik, Paul Jos. (1865.). Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur. Prag: Verlag von Friedrich Tempsky
- ↑ 8,0 8,1 8,2 Hoško, Franjo Emanuel (1985.). Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb: Salezijanski provincijalat
- ↑ Leaković, Bernardin (1998.). Nauk od poglavitih stvari kršćansko-katoličanskih. Šarengrad – Ilok: Franjevački samostan i župa Šarengrad, Muzej grada Iloka. str. III. – XXII.
- ↑ Filić, Tomislav (2007.). "Marijanske propovijedi fra Bernardina Leakovića". Alma Refugii Mater – Aljmaška Majka od Utočišta: Aljmaško svetište i slavonski marijanski propovjednici 18. i 19. stoljeća: 343. – 368.
- ↑ Kolenić, Ljiljana; Šundalić, Zlata (2017.). Nitko sebi sudac. Zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa „Fra Bernardin Leaković: o 200. obljetnici smrti“. Osijek: Filozofski fakultet u Osijeku i Općina Bošnjaci. ISBN 978-953-314-104-6
- ↑ Lešić, A. (2015). O djelu Bernardina Leakovića (Diplomski rad). Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:160641
- ↑ Ćosić, Ivica (1987.). ""Crtice o B. Leakoviću"". Đakovački vezovi: 52.
- ↑ Šarčević, Mirko (1992.). "Fra Bernardin Toma Leaković hrvatski književnik rođen je u Bošnjacima prije dva i pol stoljeća". Županjski zbornik 10: 11. – 16.