Fortún Garcés od Pamplone

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Fortún Garcés (baskijski: Fortun Gartzez, arapski: فرتون بن غرسية, Fortoûn ibn Garsiya, ? – 922.), zvan Jednooki (arapski: بالانقر , al-Anqar) ili Redovnik, bio je kralj Pamplone od 882. do 905. godine.

Život[uredi]

Bio je sin kralja Garcíje Íñigueza, odnosno unuk Íñiga Íñigueza Ariste, osnivača kraljevstva te brat ili polubrat princeze Oneke, grofice Aragonije.

Ploča s imenima kraljeva Navare ili Pamplone čiji zemni ostaci počivaju u samostanu Leyre; među njima je i kralj Fortún

Fortún je bio princ kada su ga 860. zarobili Mauri prilikom invazije koju je pokrenuo emir Muhamed I. od Córdobe. Sljedećih 20 godina je proveo u Córdobi kao zarobljenik. U tom periodu mu se kći Onneca Fortúnez udala za emirovog sina (i budućeg emira) Abdallaha ibn Muhameda. 880. je pušten iz zarobljeništva te se vratio u Pamplonu. 882. mu je otac kod Ayhara poginuo u borbi protiv Muhameda. Tada je preuzeo prijestolje.

O Fortúnovoj vladavini ima malo podataka. Izuzetak predstavlja tek vrijeme u kome je završila. 905. se stvorio savez između muslimanskog klana Banu Qasi pod Lubb ibn Mohammedom te kršćanskog kralja Alfonsa III. od Asturije i grofa Raymonda I. od Pallarsa. Njih trojica su potpomogli puč u kojem je Fortún svrgnut, a na prijestolje doveden Raymondov nećak Sančo Garcés, sin Garcíje Jimeneza, vladara područja koje se u zapisima naziva "drugi dio kraljevstva". Fortún je bio prisiljen povući se u samostan Leyre.

Obitelj[uredi]

Fortúnova je žena bila muslimanka Aurija, a njihovo najpoznatije dijete bila je infanta Onneca.[1]

Bilješke[uredi]

  1. Cañada Juste, Alberto (2013). Doña Onneca, una princesa vascona en la corte de los emires cordobeses. Príncipe de Viana.

Izvori[uredi]

  • Pedro Aguado Bleye, Cayetano Alcazar Molina. Prehistoria, edades antigua y media.
  • Collins, Roger (2012). Caliphs and Kings: Spain, 796-1031. Blackwell publishing.