Flegrejska polja
Flegrejska polja
(tal.) Campi Flegrei | |
|---|---|
| Gorje • kaldera | |
| Datoteka:VedutaEremo2.jpg Flegrejska polja iz Napulja | |
| Datoteka:Phlegraean Fields Relief Map, SRTM-1.jpg Topografska karta reljefa Flegrejskih polja | |
| Etimologija | Predložak:Gr φλέγω za „gorjeti” |
| Položaj | |
| Koordinate | 40°49′37″N 14°08′20″E / 40.827°N 14.139°E |
| Dio gorja | Kampanijski vulkanski luk |
| Država | |
| Najbliži gradovi | Napulj |
| Fizikalne osobine | |
| Geološka starost | 50.000 godina |
| Zadnja erupcija | rujan do listopada 1538. |
Lua error in Modul:Location_map/multi at line 27: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/Italija Kampanija" does not exist. | |
Flegrejska polja (tal. Campi Flegrei, napolitanski: Campe Flegree, od grčkog: φλέγω phlego za „gorjeti”) je naziv za veliku vulkansku kalderu, smještenu na razini mora, zapadno od Napulja u Kampaniji, Italija. [1] Ovo područje obuhvaća općine Pozzuoli, Bacoli, Monte di Procida i Flegrejske otoke, te zapadna područja općine Napulj (mali otočić Gaiola nalazi se unutar urbanog područja Napulja, uz jugoistočnu obalu brda Posillipo, okrenut prema zaljevu s planinom Vezuv u pozadini). Područje od 7.350 hektara je proglašeno „Regionalnim parkom Campi Flegrei” 2003. godine. Od 2006. godine, zajedno s Podmorničkim parkom Baia, nalazi se na popisu kandidata za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine pod nazivom „Bradiseizam u području Flegree”.[2]
Odlike
Područje kaldere sastoji se od 24 kratera i vulkanskih struktura, od kojih je većina pod vodom. Kaldera, koja je sada uglavnom na tlu, dostupna je pješice. Sadrži brojne fumarole iz kojih se diže para i preko 150 bazena (prema posljednjem brojanju) kipućeg blata. Unutar kaldere nalazi se nekoliko sporednih stožaca i kratera od sedre. Jedan od tih kratera ispunjen je jezerom Averno. Područje se nastavlja u more, gdje se nalaze vulkanski Flegrejski otoci.
Flegrejska polja pripadaju Kampanijskom vulkanskom luku, u koji spadaju i vulkan Vezuv i otok Ischia. Hidrotermalna aktivnost može se promatrati u Lucrinu, Agnanu i gradu Pozzuoliju. Postoje i efuzivni plinoviti fenomeni u krateru Solfatara, mitološkom domu rimskog boga vatre, Vulkana. Područje prati zvjezdarnica Vezuv. [3]
Područje također ima bradiseizmičke fenomene (od grčkog bradus = sporo i sism = kretanje), najočitije u Macellumu u Pozzuoliju (pogrešno identificiranom kao „Serapisov hram”) gdje trake rupa koje su morski mekušci ostavili na mramornim stupovima ukazuju na to da se razina grada mijenjala s razinom mora. Stoga je bradiseizam dokaz dugotrajnog fenomena generaliziranog slijeganja i lokaliziranog izdizanja Flegrejskih polja u povijesnim vremenima.[2]
Povijest
Flegrejska polja su ugniježđena struktura nastala kao rezultat dva velika urušavanja drevne kaldere, povezanih s erupcijama kampanskog ignimbrita (39.000 godina pr. Kr.) i napuljskog žutog tufa (15.000-12.000 godina pr. Kr.). Erupcije prvog urušavanja su doprinijele izumiranju neandertalaca i utrle put modernim ljudima u Europi i Aziji. Erupcije drugog urušavanja dovele su do stvaranja manje kaldere unutar glavne kaldere sa središtem u današnjem gradu Pozzuoliju.
Prije 1.000–8.000 godina postojala je početna aktivnost na jugozapadu, u području Bacolija i Baiae; srednja aktivnost u području između Pozzuolija, planine Spaccata i Agnana (prije 8.000–3.900 godina); te novija aktivnost prema zapadu, koja je formirala jezero Avernus i Monte Nuovo (prije 3.800–500 godina). Ovo „Treće flegrejsko razdoblje” karakterizira bijeli pucolanski materijal (pocolanski pepeo ili pozolana) koji tvori većinu vulkana u Poljima.
Središnji dio kaldere pod utjecajem je kontinuiranog ponovnog izbijanja, koje je uzrokovalo neto izdizanje od oko 90 m u posljednjih 15.000 godina. Ovo izdizanje nije bilo kontinuirano kroz vrijeme, već se događalo povremeno i određeno je zbrojem nekoliko kratkoročnih deformacijskih (ili bradiseizmičkih) događaja. Pojava rimske obale na oko 10 m nadmorske visine i brojnih rimskih i srednjovjekovnih ostataka ispod razine mora daljnji je dokaz da se kaldera općenito slegnula u posljednjih 2000 godina.[2] To pokazuju i tragovi na Serapeu, rimskom spomeniku smješten nedaleko od obale Pozzuolija, za koji se isprva pretpostavljalo da je hram posvećen egipatskom bogu Serapisu, po kojem je i dobio ime, a tek početkom ovog stoljeća Dubois (1907.) prepoznao ga je kao tržnicu. Iskapanje spomenika započelo je 1750. godine po nalogu napuljskog kralja Karla III., na području zvanom „vinograd tri stupa” jer su tri mramorna stupa izlazila iz zemlje. Nakon iskopavanja, stupovi su pokazali rupe litodoma do 7 m iznad poda spomenika, što svjedoči o maksimalnom slijeganju područja. Spomenik, izgrađen između kraja I. i početka II. stoljeća, obnovljen je početkom III. stoljeća jer je morska voda prodrla u njegovo dno.[2]
Od 10. stoljeća kaldera se počela uzdizati, a od početka 16. stoljeća došlo je do ubrzanja uzdizanja, o čemu svjedoče kraljevski edikti kojima je novonastalo zemljište ustupljeno gradu Pozzuoli. U posljednjih nekoliko dana prije erupcije Monte Nuova, na području erupcije dogodilo se uzdizanje od 5 do 8 m.[2] Naime, 1538. godine osmodnevna erupcija u tom području nataložila je dovoljno materijala za formiranje novog brda, Monte Nuovo. Monte Nuovo, visine 132 m, se od 1970. godine uzdiglo za oko 2 m.[2]
Vulkanski otok Ischia pretrpio je tri razorna potresa 1828., 1881. i 1883. godine, od kojih je najrazorniji bio 1883. godine. Imao je magnitudu od 4,2 do 5,2, ali je izazvao katastrofalno podrhtavanje, ocjenjeno s XI (ekstremno) na MCS ljestvici. Na otoku je zabilježena ekstremna šteta, a preko 2000 stanovnika je poginulo.[4]
Potresi su prilično česti u gusto naseljenom području smještenom u blizini supervulkana Flegrejskih polja. U regiji koja obuhvaća Napulj, najozbiljniji u novije vrijeme bio je onaj magnitude 6,9 koji se dogodio u studenom 1980. u području Irpinije, u kojem je poginulo oko 2734 ljudi, ozlijeđeno više od 8800 i uništeno više od 300 općina.[5]
Članak u časopisu iz 2009. sugerira kako bi inflacija središta kaldere u blizini Pozzuolija mogla najaviti eruptivni događaj za nekoliko desetljeća.[6] Reutersov članak istaknuo je da bi ovo područje moglo stvoriti supervulkan koji bi mogao ubiti milijune.[7]
Izvješće o stanju iz veljače 2020. pokazalo je da se uzdizanje vulkana oko Pozzuolija nastavlja stabilnom brzinom s vršnim prosjekom od 0,7 cm mjesečno od srpnja 2017. Emisije plinova i temperature fumarola nisu se značajno promijenile.
Dana 13. ožujka 2025., potres magnitude 4,4 je pogodio kalderu Flegrejskih polja, s epicentrom u lučkom gradu Pozzuoliju, prema talijanskom Nacionalnom institutu za geofiziku i vulkanologiju (INGV). To je najjači potres od početka 1980-ih, kada je dugi niz seizmičkih događaja posijao štetu i paniku na istom području.[5]
Literatura
- Jan Kozák i Vladimír Čermák,, ur., Phleghraean Fields, The Illustrated History of Natural Disastersm, Springer Verlag, Dordrecht and Heidelberg, 2010., str. 67.–71. ISBN 978-90-481-3325-3
others• Nepoznat parametar:
editor-last• Nepoznat parametar:
editor-first• Parametar
chapter nije dopušten u klasi bookIzvori
- ↑ Questions About Supervolcanoes, Volcanic Hazards Program. USGS Yellowstone Volcano Observatory, 21. kolovoza 2015., arhivirano iz izvornika 3. srpnja 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Bradyseism in the Flegrea Area, UNESCO (eng.) Pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Campi Flegrei - stato attuale, Vesuvius Observatory (eng.) Pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ S. Carlino, E. Cubellis, A. Marturano, Katastrofalni potres 1883. na otoku Ischia (južna Italija): makroseizmički podaci i uloga geoloških uvjet, Prirodne opasnosti 52. (231.), 2010.
- ↑ 5,0 5,1 Buildings damaged as overnight quake hits Naples in southern Italy, Reuters, 13. ožujka 2025. (eng.) Pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Roberto Isaiah, Paola Marianelli i Alessandro Sbrana, Nemiri kaldere prije intenzivnog vulkanizma u Campi Flegrei (Italija) prije 4,0 tisuće godina: Implikacije za dinamiku kaldere i buduće eruptivne scenarije, Geophysical Research Letters 36. (L21303): L21303, 2009. (tal.) Pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Antonio Denti, "Super volcano", global danger, lurks near Pompeii, Reuters, 3. kolovoza 2012. (eng.) Pristupljeno 8. rujna 2026.