Flavio Cobolli
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
_01.jpg){kind=link}
Flavio Cobolli (Firenca, 6. svibnja 2002.) talijanski je profesionalni tenisač. Finalist je Roland Garrosa 2026. godine, a najbolji plasman na ATP ljestvici ostvario je 24. kolovoza 2026., kada je zauzeo šesto mjesto.[1]
Životopis
Sin je nekadašnjega profesionalnog tenisača Stefana Cobollija, koji je poslije postao njegov trener. U mladosti se uz tenis bavio nogometom te igrao u mlađim uzrastima Rome. S četrnaest godina odlučio se posvetiti tenisu, a otac ga je počeo trenirati kada je imao sedamnaest godina.[2]
Na juniorskoj svjetskoj ljestvici dosegnuo je osmo mjesto. Sa Švicarcem Dominicom Strickerom osvojio je juniorski turnir parova na Roland Garrosu 2020. godine.[3]
U glavnom ždrijebu turnira ATP Toura debitirao je 2021. godine u Parmi, gdje je u prvom kolu pobijedio Marcosa Girona. Prvi pojedinačni naslov na ATP Challenger Touru osvojio je u ožujku 2022. na turniru Zadar Open u Petrčanima. U finalu je svladao poljskog kvalifikanta Daniela Michalskog sa 6:4, 6:2.[4]
Godine 2023. prvi je put nastupio u glavnom ždrijebu nekoga Grand Slam turnira, na Roland Garrosu, gdje ga je u prvom kolu pobijedio Carlos Alcaraz. Iste godine osvojio je Challenger u Lisabonu.[1] U listopadu je prvi put ušao među stotinu najboljih tenisača svijeta.[3]
Na Australian Openu 2024. prošao je kvalifikacije i stigao do trećega kola. U Ženevi je ostvario prvo polufinale na ATP Touru, a u Washingtonu prvo finale, u kojem je izgubio od Sebastiana Korde. Treće kolo dosegnuo je i na US Openu.[3] U rujnu je debitirao za talijansku reprezentaciju u Davis Cupu. Nakon poraza od Zizoua Bergsa u susretu s Belgijom, prvu reprezentativnu pobjedu ostvario je protiv Nizozemca Tallona Griekspoora.[1]
Prvi naslov na ATP Touru osvojio je u travnju 2025. u Bukureštu, pobijedivši u finalu Sebastiána Báeza. Sljedećega mjeseca osvojio je turnir iz serije ATP 500 u Hamburgu, gdje je u finalu svladao Andreja Rubljova. Na Wimbledonu je prvi put stigao do četvrtfinala nekoga Grand Slam turnira, u kojem je izgubio od Novaka Đokovića.[1]
U završnici Davis Cupa 2025. pridonio je trećem uzastopnom naslovu Italije. Pobijedio je Filipa Misolica u četvrtfinalu i Zizoua Bergsa u polufinalu, pri čemu je protiv Bergsa spasio sedam meč-lopti. U finalu protiv Španjolske svladao je Jaumea Munara nakon izgubljenoga prvog seta i zaostatka od jednoga oduzetog servisa u drugom.[1]
Treći naslov na ATP Touru osvojio je u ožujku 2026. u Acapulcu, pobjedom nad Francesom Tiafoeom. U travnju je igrao finale turnira u Münchenu, u kojem je izgubio od Bena Sheltona.[1]
Na Roland Garrosu 2026. ostvario je dotad najveći uspjeh ulaskom u prvo Grand Slam finale. U finalu je izgubio od Alexandera Zvereva rezultatom 1:6, 6:4, 4:6, 7:6, 1:6. Tim je nastupom prvi put osigurao ulazak među deset najboljih tenisača svijeta.[5]
Iste je godine ponovno dosegnuo četvrtfinale Wimbledona te polufinale turnira iz serije ATP Masters 1000 u Cincinnatiju. U kolovozu je ostvario najbolji plasman u karijeri, šesto mjesto na ATP ljestvici.[1] Početkom studenoga prvi je put osigurao nastup na završnom turniru ATP finalu u Torinu.[6]
Izvori
Vanjske poveznice
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Flavio Cobolli. Federazione Italiana Tennis e Padel 0. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
- ↑ Flavio Cobolli – football’s loss is tennis’ gain. Head 0. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Flavio Cobolli – Bio. ATP Tour 0. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
- ↑ Cobolli u Petrčanima do prvog naslova na ATP Challengeru. Hrvatski teniski savez 0. 27. ožujka 2022 1. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
- ↑ Zverev breaks Grand Slam duck in Paris. Roland-Garros 0. 7. lipnja 2026 1. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
- ↑ Cobolli qualifies for Nitto ATP Finals for first time. Nitto ATP Finals 0. 3. studenoga 2026 1. Pristupljeno 8. studenoga 2026.