Alexander Zverev

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir tenisač

Alexander Zverev (Hamburg, Njemačka, 20. travnja 1997.) je njemački tenisač. Na ATP Touru se natječe od 2013. a najveći rezultat dosad ostvario je osvajanjem Mastersa u Rimu, pobijedivši u finalu Novaka Đokovića.[1][2]

Karijera

Juniorska karijera

Alexander se tenisom počeo baviti u dobi od pet godina, a obitelj Zverev se 1991. godine preselila iz Rusije u Njemačku, dakle mnogo prije Alexandrovog rođenja.

Tijekom prvih šest mjeseci teniske karijere, Zverev se natjecao na deset challengera dok je prvi challenger osvojio u njemačkom Braunschweigu. Na putu do uspjeha pobijedio je trojicu igrača koji su tada bili u Top 100 (Tobias Kamke, 87., Andrej Golubev, 56. te u finalu Paul-Henri Mathieu, 89.). Tada je u dobi od 17 godina i dva mjeseca postao najmlađi tenisač koji je osvojio challenger (poslije Bernarda Tomica i njegovog trijumfa 2009. u Melbourneu). Također, Zverev je osvojio i juniorski Australian Open pobijedivši u finalu Amerikanca Stefana Kozlova sa 6-3, 6-0.[3][4][5]

Kao junior, Alexander je ostvario skor 96:35.[6]

Profesionalna karijera

Tenisač je 21. svibnja 2016. u Nici igrao svoje prvo ATP finale. Ondje je bolji od njega bio prvi nositelj i branitelj naslova, Dominic Thiem.[7] Bio je to njihov drugi međusobni ogled i Thiemova druga pobjeda.[7] Austrijanac je u finalu osvojio 24 od 29 poena u trećem setu i za 24 minute igre dovršio posao, realizirajući pritom šest od osam break lopti.[7]

Sljedeće finale uslijedilo je nakon mjesec dana, i to na Halle Openu. Uspjeh je tim veći jer je turnir iz Masters serije 500. Na tom putu, u polufinalu je pobijedio svojeg idola Rogera Federera.[8] To mu je ujedno bila i prva pobjeda nad nekim tenisačem iz Top 10 čime je prekinuo Federerovu dominaciju u Halleu kojeg je osvajao protekle tri godine.[8] U njemačkom finalu između Zvereva i Mayera, slavio je onaj stariji koji nije bio favorit.[9] Mayer je tako postao senzacionalni pobjednik turnira u Halleu jer je početkom tog tjedna bio 182. igrač svijeta dok je pravo nastupa stekao tek zahvaljujući zaštićenom renkingu.[9]

Svoj prvi ATP naslov osvaja 25. rujna 2016. u Sankt Petersburgu, porazivši Wawrinku, tada aktualnog pobjednika US Opena.[10] Švicarac je nakon uspjeha u Americi nastavio s pobjedama, ne izgubivši nijednom početni udarac do finala.[10] Međutim, njegovu dominaciju je prekinuo Zverev koji je slavio sa 6-2, 3-6, 7-5 u dva sata i 25 minuta igre.[11]

Sredinom veljače 2017. Zverev je igrao još jedno finale na jugu Francuske, ovaj puta u Montpelliereu. Ondje ga je čekao domaći predstavnik Richard Gasquet koji je petu godinu zaredom stigao do finala Open Sud de Francea.[12][13] 19-godišnji njemački tinejdžer je slavio u konačnici osvojivši svoj drugi turnir, novčanu nagradu te 250 bodova na ATP listi.[12][13]

Također, Alexander je isti dan na istom turniru igrao i u finalu parova zajedno s bratom Mischom. Braća Zverev su u nešto manje od sat i pol pobijedili francusko-kanadski par i druge nositelje Martina i Nestora.[14] Obojici je to bilo treće finale igrano zajedno te prva zajednička pobjeda (nakon dva prijašnja finalna poraza).

Svoj treći naslov u karijeri i treći u posljednjih devet mjeseci, prvi na zemlji i prvi domaći, Alexander Zverev je ostvario 7. svibnja 2017. U finalu Münchena svladao je kvalifikanta Guida Pellu[15] i postao šesti Nijemac od 1974. godine koji je osvojio ovaj turnir.[16] Osim izdašnog čeka tenisač je dobio i automobil od BMW-a, generalnog sponzora turnira.[16]

Mladi njemački tenisač nastavio je sa senzacijama te je na Mastersu u Rimu slavio u polufinalu protiv Johna Isnera svladavši ga sa 6-4, 6-7, 6-1 u setovima.[17] U finalu je pobijedio drugog tenisača svijeta i četverostrukog rimskog pobjednika Novaka Đokovića.[18] Zverev je tim uspjehom postao najmlađi pobjednik rimskog Mastersa još od 2006. godine i Rafaela Nadala koji je svoj prvi od sedam rekordnih naslova u Rimu osvojio kao 19-ogodišnjak.[18] Nijemac je dominirao čitavim dvobojem, u kojem je nekada najboljeg tenisača svijeta ostavio bez ijedne prilike za break.[18] Taj trijumf mu je donio tisuću bodova te plasman u Top 10.[18] Također, Zverev je ujedno postao i prvi njemački tenisač od Tommyja Haasa i njegovog trijumfa u Stuttgartu 2001. godine koji je osvojio turnir iz Masters serije 1000.[18]

Osim spomenute dvojice, samo su još dvojica njemačkih tenisača osvajali trofeje na Mastersima i to: Boris Becker (pet puta) i Michael Stich (dva puta).[18]

Privatni život

Zverev dolazi iz sportske obitelji jer mu je otac Aleksandar Zverev St. bivši sovjetski tenisač, a osim njega, tenisom se bavi i stariji brat Mischa. Tijekom odrastanja, Roger Federer bio mu je idol.

Trener mu je otac a Jez Green fitness trener dok Hugo Gravil obavlja ulogu psihoterapeuta.

Osim u rodnom Hamburgu, Zverev trenira i na floridskom Saddlebrooku.

ATP finala

Pojedinačno (4:2)

Ishod Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Poraz 21. svibnja 2016. Nice, Francuska zemlja Flag of Austria.svg Dominic Thiem 4–6, 6–3, 0–6
Poraz 19. lipnja 2016. Halle, Njemačka trava Flag of Germany.svg Florian Mayer 2–6, 7–5, 3–6
Pobjeda 25. rujna 2016. Sankt Petersburg, Rusija beton (dvorana) Flag of Switzerland.svg Stanislas Wawrinka 6–2, 3–6, 7–5
Pobjeda 12. veljače 2017. Montpellier, Francuska beton (dvorana) Flag of France.svg Richard Gasquet 7–6(7–4), 6–3
Pobjeda 7. svibnja 2017. München, Njemačka zemlja Flag of Argentina.svg Guido Pella 6–4, 6–3
Pobjeda 21. svibnja 2017. Rimski Masters, Italija zemlja Flag of Serbia.svg Novak Đoković 6–4, 6–3

Parovi (1:2)

Ishod Datum Turnir Podloga Partner ProtivniCI Rezultat
Poraz 3. svibnja 2015. München, Njemačka zemlja Flag of Germany.svg Mischa Zverev Flag of Austria.svg Alexander Peya
Flag of Brazil.svg Bruno Soares
6–1, 1–6, [5–10]
Poraz 7. veljače 2016. Montpellier, Francuska beton (dvorana) Flag of Germany.svg Mischa Zverev Flag of Croatia.svg Mate Pavić
Flag of New Zealand.svg Michael Venus
5–7, 6–7(4–7)
Pobjeda 12. veljače 2017. Montpellier, Francuska beton (dvorana) Flag of Germany.svg Mischa Zverev Flag of France.svg Fabrice Martin
Flag of Canada.svg Daniel Nestor
6–4, 6–7(3–7), [10–7]

Izvori

Vanjske poveznice