Finski jezik
Finski jezik suomi | |
| Države govorenja: |
Finska, Estonija, Švedska (Tornedalen), Norveška (Finnmark), Sjeverozapadna Rusija (Karelija) |
| Regije govorenja: |
Uglavnom Sjeverna Europa |
| Broj govornika: | 5 milijuna[1] |
| Rang: | - |
| Razredba: | uralski ugro-finski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | fi |
| ISO 639-2: | fin |
| ISO 639-3: | FIN |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Finski jezik (ISO 639-3: fin; suomi ili suomen kieli) pripada baltofinskoj podskupini šire finske skupine ugro-finskih jezika; srodan je estonskom i livonskom jeziku. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj, te stanovit broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, SAD, Rusiji, Estoniji, Litvi i Latviji. Finski je dobio određen broj elemenata iz germanskih i baltičkih jezika. Pismo je finska latinica. Utemeljitelj finskog književnog jezika je Michael Agricoale 1542., a pisac prve finske gramatike Eskil Petraeus 1649.
5.009.390 govornika, od čega 4,700,000 (1993) u Finskoj, 200.000 (1997 B. Winsa) u Švedskoj, 34.100 (2002 popis) u Rusiji[2].
| |||||||||||
Nedovršeni članak Finski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.