Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ferdinand Kovačević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bista pred Tehničkim muzejem u Zagrebu, postavljena 1999.

Fedinand Kovačević (Gospić, 25. travnja 1838.Zagreb, 27. svibnja 1913.), izumitelj, stručni pisac, pionir hrvatske telegrafije.

Potomak je kneza vinjeračkog Dujma Kovačevića, koji je s rodonačelnikom uglednog plemićkog roda Rukavina Vidovgradskih Jerkom Rukavinom poveo 1683. u seobu Bunjevce u Bag (Karlobag), a 1686. u Liku. Dujam Kovačević smjestio se u Smiljan, a Ferdinand Kovačević potječe od te obitelji.[1]

Životopis

Rođen je 25. travnja 1838. u Gospiću. Njegov roditelji bili su Marija rođ. Pavičić i Matija koji je bio poručnik u regimenti u Otočcu. Do 1858. školovao se u Gospiću. Godine 1859. poslan je na jednogodišnje školovanje na Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. U lipnju iste godine sudjeluje u ratu Austrije protiv Pijemonta. Dekretom od 1. lipnja 1860. imenovan je topničkim potporučnikom I. klase. Kao poručnik u topništvu služi do 1866. kada je dodijeljen Telegrafskoj upravi u Josefstadtu (Josefovu), Češka. Iste se godine, 31. srpnja oženio Čehinjom Theresom Arnost s kojom će imati sina Ferdu (slikar) i kćer Tereziju, a koja će umrijeti 1876. Drugi put se ženi 13. kolovoza 1878. Doricom pl. Kosovac s kojom će imati kćer Dragu (Dragicu) (kasnije udanu Häusler, pijanistica). Godine 1869. imenovan je podgrađovođom brzojava u Telegrafskom inspektoratu za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu čiji će voditelj postati 1870. Godine 1872. postaje tajnika Direkcije telegrafa za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu. Iste je godine časno otpušten iz vojske. Nakon umirovljenja 1887., prihvatio se dužnosti tajnika, a kasnije i ravnatelja „Prve činovničke zadruge“ u Zagrebu. Godine 1886. postaje vanjski član Elektrotehničkoga društva u Beču. Umire 27. svibnja 1913. u Zagrebu. Pokopan je u mirogojskim Arkadama u kojima stoji spomen-ploča s natpisom: Ferdinand Kovačević, kr. brzojavni tajnik u m., ravnatelj I. hrv. činovničke zadruge, 1838. – 1913.

Pionir hrvatske telegrafije i začetnik hrvatske elektrotehnike

Izumio je niz poboljšanja električnog telegrafa pa je 1872. u cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju uveden Kovačevićev poboljšani telegrafski aparat. Godine 1874. izumio je dupleksnu i kvadripleksnu telegrafiju koja je omogućavala slanje više poruka (dviju ili četiriju) odjednom preko jedne žice (više nije bilo potrebno nekoliko žica da se prenese više poruka u isto vrijeme) unaprijedivši tako Morseov izum električnog sustava za prijenos poruka. Taj je izum patentirao u bečkom patentnom uredu 12. veljače 1876. pod brojem 4353. Sličnu patentnu ispravu pod brojem 2035/875, s istim datumom, izdalo je i mađarsko ministarstvo u Budimpešti. O tome su izvijestile Narodne novine br. 41 od veljače 1876.: „Izum o brzojavstvu. Tajnik kr. poštah ravnateljstva u Zagrebu, gospodin Ferdo Kovačević, izumio je način, kako da se na jednoj te istoj žici u jedan te isti čas mogu sa dva razna mjesta otpravljati brzojavke, i to tako da se za to može jedna te ista žica upotriebiti, dočim su za to do sada trebale četiri žice. Gospodin Kovačević dobio je za ovaj svoj izum povlasticu.“[2]

Djela

Svoje je znanstvene radove (7 članaka) objavljivao u austrijskim, njemačkim i švicarskim časopisima: Journal télégraphique, Bern, 1878., Revue télégraphique, Bern, 1878., Technische Blätter, Prag, 1878., Zeitschrift für elektrotechnik, Beč 1888. – 1889. Njegov najopsežniji članak koji je izlazio u tri nastavka 1889. u bečkom časopisu Zeitschrift für ElektrotechnikCompensation nach der Wheatstonische Brücke bei Anwendung zweier Batterien (Kompenzacija pomoću Wheatstoneova most primjenom dvaju baterija) – predstavlja pionirski rad kod nas na području telegrafije i mjerne tehnike.

Za života je objavio tri knjige na njemačkom jeziku i jednu na hrvatskom:

  • Betriebsstörungen oberirdischer Telegraphen-Leitungen, deren Aufsuchung und Behebung (Pogonske smetnje nadzemnih telegrafskih vodova, njihovo traženje i uklanjanje) – praktični teorijski priručnik za činovnike telegrafa. Tiskana je u Zagrebu 1875. u izdanju pisca na 262 stranice s 242 slike. To je prvo stručno-teorijsko djelo iz elektrotehnike tiskano u našoj zemlji.
  • Godine 1881. u izdanju izdavača H. Dominicusa u Pragu objavio je zbirku zadataka iz elektrotehnike: Sammlung von Aufgaben aus der galvanischen Elektrizitätslehre mit besonderer Rücksicht für Telegraphenbeamte – 137 stranica sa 370 zadataka. Šest poglavlja: I. Otpor i vodljivost; II. Zakoni Ohma i Kirchhoffa; III. Određivanje jakosti struje i otpora galvanskih elemanata i vodiča pomoću tangente i sinusne busole; IV: Elektromagnetizam; V. Odreživanje jakosti struje pomoću elsktrolize: VI: Ekstra struje.[3]
  • Godine 1889. u Zagrebu je tiskana knjiga: Das halbpolarisierte oder Universal-Relais, dessen Theorie und Anwendung zur Duplex und Quadruplex-Correspondenz (Polupolarizirani ili univerzalni relej, njegova teorija i primjena za dupleksne i kvadripleksne veze). Ima 245 stranice s 38 slika. Podjeljena je u osam poglavlja: I. Elektromagnetski princip nesimetrično polariziranog releja; II. Elektromagnetski princip simetrično polariziranog releja; III. Spojevi za dipleks; IV. Spojevi za dupleks; V. Spojevi za kvadrupleks; Vi. Primjena Wheatstoneova mosta za postizanje ravnoteže u primjeni bifilarne metode; VII: Određivanje unutarnjeg otpora baterije; VIII. Dodatak. Svojstva nesimetrično i simetrično polariziranog releja u spoju za dupleks primjenom bifilarne metode. U onodobnim recenzijama knjiga je ocijenjena kao važan doprinos u razvoju telegrafije.[4]
  • Njegova knjiga Elektromagnetični brzojav – osobitim obzirom na poštansko-brzojavne otpravnike, tiskana 1892. u Zagrebu – smatra se prvom stručnom knjigom iz elektrotehnike na hrvatskom jeziku. Posvećena je „Presvijetlom i visokorođenom gospodinu barunu Ljudevitu Ožegoviću, Balabuševačkomu i Belskom, C. i Kr. komorniku itd.“ Ima 76 stranica teksta podijeljenog u osam poglavlja: I. Magnetizam; II. Munjina. A. Munjina trenjem razvijena, B. Galvanska munjina; III. Žicovodi; IV: Aparati. A. Glavni aparati, B. Pomoćni aparati; V. Spajanje aparata, A. Radeća struje, B. Trajna struja; VI: Poremećenja, A. Istraživanja ureda s radećom strujom, B. Istraživanja ureda s trajnom strujom.[5]

Literatura

  • Vladimir Muljević, Ferdinand Kovačević, prvak telegrafije u Hrvatskoj, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 2005.
  • Simpozij o Ferdinandu Kovačeviću 28. prosinac 1988., zbornik radova, urednik Vladimir Matković, Zagreb 1990.

Izvori

  1. Ana Tomljenović: Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas. Domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu (pdf), Zagreb, 20. - 22. studenoga 2012.
  2. Muljević, Vladimir, Ferdinand Kovačević, prvak telegrafije u Hrvatskoj, str. 46
  3. Simpozij o Ferdinandu Kovačeviću, 28. prosinca 1988., zbornik radova, Ivan Felja: Zbirka zadataka iz galvanske nauke o elektricitetu Ferdinanda Kovačevića, str. 75 - 78
  4. Simpozij o Ferdinandu Kovačeviću, 28. prosinca 1988., zbornik radova, Vjekoslav Vunderle: Prikaz knjige Ferdinanda Kovačevića "Das halbpolarisierte oder Universal-Relais, dessen Theorie und Anwendung zur Duplex und Quadruplex-Correspondenz", str. 67 - 72
  5. Simpozij o Ferdinandu Kovačeviću, 28. prosinca 1988., zbornik radova, Miljenko Zuber: Prikaz i analiza knjige Elektromagnetični brzojav, str. 49 - 57

Vanjske poveznice