Ferdinand Goglia von Zlota Lipa
| Ferdinand Goglia von Zlota Lipa | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 13. rujna 1855. |
| Mjesto rođenja | Budimpešta, Austrijsko Carstvo |
| Datum smrti | 17. rujna 1941. |
| Mjesto smrti | Beč, Njemačka |
| Puno ime | Ferdinand Johann Anton Ritter Goglia von Zlota Lipa |
| Titule | vitez |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1875. – 1918. |
| Čin | General topništva |
| Ratovi | Prvi svjetski rat |
| Važnije bitke | Galicijska bitka Karpatske operacije Ofenziva Gorlice-Tarnow Brusilovljeva ofenziva |
| Vojska | .svg){kind=small} Austro-Ugarska
|
| Rod vojske | kopnena |
| Zapovijedao | V. korpus XXIV. korpus Armijska grupa Belluno |
.jpg){kind=link}
Ferdinand Johann Anton Ritter Goglia von Zlota Lipa (Budimpešta, 13. rujna 1855. - Beč, 17. rujna 1941.) je bio austrougarski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je V. i XXIV. korpusom, te Armijskom grupom Belluno na na Istočnom i Talijanskom bojištu.
Vojna karijera
Ferdinand Goglia rođen je 13. rujna 1855. u Budimpešti. Sin je Ferdinanda Goglie, inače austrougarskog bojnika, i Verginie Pozzi. Kao kadet pohađao je vojne škole u Mariboru i Eisenstadtu, te potom Vojnu akademiju u Beču. Nakon završetka vojne akademije sa činom poručnika od rujna 1875. služi u 12. topničkoj pukovniji u Ljubljani. Godine 1878. sa 12. topničkom pukovnijom sudjeluje u okupaciji Bosne i Hercegovine, nakon čega pohađa topničko doškolovanje koje završava s odličnim uspjehom. Od 1885. služi u 13. topničkoj pukovniji, dok je u svibnju 1889. promaknut u čin satnika. U čin bojnika unaprijeđen je u siječnju 1892., da bi od siječnja 1894. služio u 13. divizijskoj topničkoj pukovniji.
U svibnju 1900. promaknut je u potpukovnika, dok u rujnu te iste godine postaje zapovjednikom 16. divizijske topničke pukovnije. Navedenom pukovnijom zapovijeda do travnja 1906. kada preuzima zapovjedništvo nad 2. topničkom pukovnijom. U međuvremenu je, u svibnju 1904., promaknut u čin pukovnika. U prosincu 1907. postaje zapovjednikom topničkog odjela škole za poljsku artiljeriju, da bi u travnju 1910. postao ravnateljem Vojne škole za topništvo. Mjesec dana poslije, u svibnju 1910., unaprijeđen je u čin general bojnika, dok u prosincu 1912. postaje predsjednikom tehničkog vojnog odbora. U svibnju 1913. promaknut je u čin podmaršala sa kojim činom dočekuje i početak Prvog svjetskog rata.
Prvi svjetski rat
Na početku Prvog svjetskog rata Goglia je raspoređen u pozadinu u zapovjedništvo tvrđava, da bi mu ubrzo krajem kolovoza 1914. dodijeljeno zapovjedništvo 43. topničke brigade koja se nalazila u sastavu 43. landverske divizije kojom je zapovijedao Albert Schmidt von Georgenegg. Zapovijedajući navedenom brigadom sudjeluje u Galicijskoj bitci gdje sudjeluje u borbama oko Lemberga. Nakon što je 43. landverska divizija premještena na sjeverni dio Istočnog bojišta Goglia sudjeluje u borbama oko Ivangoroda i Kielca.
U prosincu 1914. Goglia postaje zapovjednikom 33. pješačke divizije postavši prvi topnički časnik koji je dobio samostalno zapovjedništvo nad divizijom. Zapovijedajući navedenom divizijom koja se nalazila u sastavu 2. armije pod zapovjedništvom Eduarda von Böhm-Ermollija, sudjeluje u Karpatskim operacijama, te nakon toga u ofenzivi Gorlice-Tarnow. Ubrzo nakon početka ove potonje, Goglia dobiva najprije privremeno, a nešto kasnije u lipnju i trajno zapovjedništvo nad V. korpusom kojim je do tada zapovijedao Paul Puhallo. Goglia sa V. korpusom uspijeva prijeći Dnjestar, te potisnuti ruske postrojbe preko Zlatne Lipe. Za navedeno postignuće dodijeljen mu je plemićki naslov viteza, te titula "von Zlota Lipa".
Tijekom Brusilovljeve ofenzive Goglia je uspio zadržati položaje koje je držao V. korpus. Međutim, kako su ruske snage potisnule jedince koje su se nalazile sjeverno i južno od V. korpusa, i V. korpus se morao povući uspjevši na kraju stabilizirati svoj položaj i odbiti daljnje ruske napade. U studenom 1916. Goglia je promaknut u čin generala topništva. U prosincu 1917. imenovan je glavnim inspektorom za topništvo, ali se ubrzo vratio na bojište postavši zapovjednikom XXIV. korpusa sa kojim sudjeluje u Bitci na Piavi. Ubrzo nakon toga, postaje zapovjednikom Armijske grupe Belluno sa kojom sudjeluje u Bitci kod Vittoria Veneta u kojoj nije uspio spriječiti proboj austrougarskih linija.
Poslije rata
Nakon završetka rata Goglia je umirovljen. Preminuo je 17. rujna 1941. godine u 86. godini života u Beču.
Vanjske poveznice
(eng.) Ferdinand Goglia na stranici Austro-Hungarian-Army.co.uk
(eng.) Ferdinand Goglia na stranici Field commanders of Austria-Hungary
(njem.) Ferdinand Goglia na stranici Weltkriege.at
(njem.) Ferdinand Goglia na stranici Biographien.ac.at