Fandango je živahan španjolski ples podrijetlom iz Andaluzije, najčešće u trodobnoj, četvrtinskoj ili osminskoj mjeri. Pleše se skupno u parovima uz pjevanje praćeno gitarom i kastanjetama, katkada bubnjem (pandero), gajdama ili frulom. Stihovi su vrlo često lirski, u kiticama od 6 do 8 osmeraca, a poslije svake kitice slijedi instrumentalni ritornello.[2] U pojedinim španjolskim pokrajinama i gradovima plešu se lokalne inačice fandanga: malagueña, marciana, granadina, rondeña i druge.[3]
Karakteristike fandanga su u pojedinim svojim djelima stilizirano ili čak doslovno preuzeli i neki skladatelji iz razdoblja bečke klasike i kasnoga romantizma, primjerice Christoph Willibald Gluck u baletu Don Juan (1761.), Wolfgang Amadeus Mozart u operi Figarov pir (1786.), Nikolaj Rimski-Korsakov u suiti za orkestar Španjolski capriccio (1887.), Enrique Granados u suiti za glasovir Goyescas (1911.) i Manuel de Falla u baletu Trorogi šešir (1919).[2][3]
Izvori
- ↑ Blatter, Alfred (2007). Revisiting music theory: a guide to the practice,str. 28. ISBN 0-415-97440-2.
- ↑ 2,0 2,1 LZMK / Proleksis enciklopedija: fandango, pristupljeno 16. rujna 2015.
- ↑ 3,0 3,1 Kovačević, Krešimir: »Fandango«, u: Kovačević, K. (gl. ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 551.