Fabio Strinati

Fabio Strinati (San Severino Marche, 19. siječnja 1983.) talijanski je pjesnik, pisac i esperantist. Napisao je i objavio knjige na temu aforizama.

Životopis

2001. godine, zahvaljujući pacifističkim i antimilitarističkim položajima, služio je kao prigovor savjesti u Domu umirovljenika «Chierichetti» u Gagliole. Ovo će iskustvo biti vrlo važno toliko da će ga njegov odnos sa starijima dovesti do faze dubokog razmišljanja o pitanjima kao što su starost, usamljenost i filozofska koncepcija vremena; vrlo drage teme, kojima se autor bavi u mnogim svojim knjigama.

U tom će razdoblju započeti dubinsko proučavanje esperantskog jezika, upravo zato što se smatra jezikom mira, sklada i nade.

Rođen u San Severino Marche, živi i radi u Esanatoglia, malom gradu u provinciji Macerata, regija Marke.

Stvaralaštvo

Autor je brojnih pjesničkih zbirki, autor je Etniea, časopisa posvećenog manjinskim narodima. Znanstvenik regionalnih i manjinskih jezika, produbljuje dijalekt algherese, katalonski jezik, čitajući neke knjige Carles Duarte i Montserrat, i iznad svega Arbëreshë, albanska etnojezička manjina povijesno naseljena u južnoj i otočnoj Italiji. Veliki obožavatelj i čitatelj mnogih djela Shpend Sollaku Noé, kojem je i prijatelj, produbljuje proučavanje albanskog jezika kroz čitanje njegovih djela. Godine 2019., posvetio mu je i neke pjesme, koju je kasnije preveo E. Salla i pojavio se na nekoliko časopisi, među kojima i Gazeta Dielli. Godine 2015., tijekom poetska manifestacija FluSSidiverSi/ 8, Poezije i pjesnici Alpe - Adria, održanog u Caorle (Italija), dolazi u kontakt s prestižnim imenima međunarodne poezije, uključujući, Ljerka Car Matutinović, koja će prevesti neke pjesme Fabio Strinatia, koje su dio njegove prve knjige pjesama pod nazivom "Pensieri nello scrigno. Nelle spighe di grano è il ritmo", i uvršten je u književni časopis Kolo, u izdanju Matice Hrvatske. Njegove pjesme prevedene su na katalonski, albanski, hrvatski, njemački, španjolski i bošnjački jezik.