Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Evakuacija i spašavanje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Evakuacija i spašavanje obuhvaća skup radnji, procesa i pravila koje je potrebno provesti u slučaju iznenadnog događaja (požara, potresa, elementarnih nepogoda i slično) koji može ugroziti zdravlje i život ljudi.

U smislu Zakona o sustavu civilne zaštite, evakuacija je znači premještanje ugroženih osoba, životinja i pokretne imovine iz ugroženih objekata ili područja.[1]

Evakuacija i spašavanje definirana je Zakonom o zaštiti na radu. Zakon definira osnovne obaveze glede evakuacije i spašavanja u tvrtkama. Poslodavac je dužan osposobiti jednu osobu na svakih 20 zaposlenika za provođenje evakuacije i spašavanja te joj staviti na raspolaganje svu potrebnu opremu. Također je obavezan provoditi redovite vježbe evakuacije i spašavanja najmanje jednom svake dvije godine prema izrađenom planu evakuacije. Potrebno je sve zaposlenike upoznati sa izrađenim planom evakuacije.

Ono što je potrebno prema Zakonu definirati kod izrade plana evakuacije i spašavanja jest:

  1. koji iznenadni događaji se mogu dogoditi,
  2. koje pravne osobe, odnosno tvrke su obavezne izraditi plan evakuacije i spašavanja,
  3. koje točno posljedice se mogu dogoditi nakon nastanka iznenadnog događaja,
  4. odrediti i osposobiti jednu ili više osoba potrebnih za provođenje evakuacije i spašavanja,
  5. formirati ekipe i postrojbe za provođenje evakuacije i spašavanja,
  6. osigurati zaštitna sredstva osobama zaduženim za provođenje evakuacije i spašavanja,
  7. izrada plana evakuacije i spašavanja,
  8. provoditi redovito vježbe evakuacije i spašavanja.

Gotovo u svim zemljama zaštita stanovništva od opasnosti izazvanih prirodnim nepogodama i katastrofama, tehnološkim i tehničkim nesrećama i od ratnih opasnosti definirana je na približno jednak način. Pri tome je redovito u zakonodavstvu tih država primjenjivana međunarodna regulativa, za zaštitu od ratnih opasnosti Ženevska konvencija o zaštiti civilnih žrtava rata, odnosno VI. glava II. dopunskog protokola uz Ženevske konvencije, a u području mirnodopskih nesreća (prirodne nepogode i tehnološke nesreće) primjenjuju se odredbe međunarodnih konvencija (na razini Europske unije, Svjetske organizacije rada, Svjetske zdravstvene organizacije, Međunarodne organizacije civilne zaštite - agencije Ujedinjenih naroda) i drugih organizacija koje se bave zaštitom u industrijskim pogonima i akcidentima na takvim objektima.

Sukladno navedenim konvencijama i u svijetu prihvaćenim standardima civilna zaštita je u Republici Hrvatskoj, jednako kao i drugdje u svijetu, definirana kao humanitarna djelatnost kojoj je cilj zaštita ljudi i imovine od posljedica prirodnih nepogoda, tehničko - tehnoloških i ekoloških nesreća i ratnih djelovanja, a obuhvaća provedbu samozaštite pučanstva, mjere zaštite i spašavanja te aktiviranje i rad službi, tijela za vođenje i zapovijedanje i posebnih postrojbi namijenjenih izvršavanju različitih zadataka zaštite ljudi i imovine. Svrha provedbe mjera zaštite i spašavanja je angažiranje i uključivanje svih raspoloživih snaga kako bi se spriječilo nastajanje nesreće (primjerice izgradnjom dodatnih nasipa kod obrane od poplava) ili proširenje njena opsega (primjerice u istoj situaciji evakuacija ljudi i imovine), s konačnim ciljem smanjenja ljudskih gubitaka i materijalne štete. U državi s organiziranim sustavom zaštite i spašavanja u trenutku nastanka opasnosti ili nesreće, odnosno u trenutku kad odgovarajuće službe o tome dobiju podatke ili saznanja, mjere se provode postupno (od općine do države), počevši od provedbe samozaštite građana u vlastitoj sredini, te se zatim postupno, planski i organizirano provodi uključivanje ponajprije snaga i službi kojima je zaštita i spašavanje redovita djelatnost, a zatim i dopunskih stručnih snaga, sve do masovnog uključivanja postrojbi civilne zaštite specijalističke i opće namjene i svih radno sposobnih građana.

Vrste mjera zaštite i spašavanja

Uobičajeno je da se mjere zaštite i spašavanja dijele po vrsti opasnosti ili vrsti zaštite koju osiguravaju, a osnovne su (prema II. dopunskom protokolu Ženevskih konvencija za ratnu situaciju):

  • pravodobno obavješćivanje pučanstva o nastanku opasnosti i uzbunjivanje (služba uzbunjivanja),
  • evakuacija,
  • sklanjanje ljudi i imovine i zaštita od bojnih otrova,
  • spašavanje iz ruševina,
  • pružanje prve medicinske pomoći i skrb o povrijeđenima i oboljelima,
  • borba protiv požara,
  • otkrivanje i označavanje opasnih zona (obuhvaća RKB detekciju, te otkrivanje zaostalih razornih i eksplozivnih sredstava) te RKB dekontaminaciju i razminiranje terena,
  • prihvaćanje ugroženog pučanstva i smještaj,
  • sanacija terena.

Osim navedenih mjera zaštite i spašavanja Pravilnikom o metodologiji izrade i sadržaju planova zaštite i spašavanja (NN 31/95) još su obuhvaćene sljedeće mjere zaštite i spašavanja:

  • zaštita i spašavanje od rušenja visokih brana te obrana od poplava,
  • veterinarska zaštita i pomoć,
  • zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda,
  • zaštita i spašavanje na vodi te
  • zaštita od epidemija.

Odjel za zaštitu i spašavanje

U posljednje vrijeme sve se više javlja potreba za zaštitom i spašavanjem ljudi i otklanjanjem posljedica od nesreća izazvanih djelovanjem čovjeka, ili na objektima koje su izgradili ljudi, kao što su velike nesreće u prometu, ispuštanja u okolinu otrovnih, zapaljivih, eksplozivnih ili agresivnih tvari, pucanja brana ili nasipa i slično.

U tom smislu Odjel za zaštitu i spašavanje u svom djelokrugu rada obuhvaća:

  • vođenje evidencije o obveznicima civilne zaštite i vojnim obveznicima s ratnim rasporedom u civilnoj zaštiti,
  • ustroj postrojbi civilne zaštite specijalističke i opće namjene na razini države, županije, gradova, općina,
  • planiranje i provođenje obuke postrojbi civilne zaštite,
  • vođenje evidencije o povjerenicima civilne,
  • ustroj stožera civilne zaštite, zapovjedništva i područnih zapovjedništava civilne zaštite na svim razinama ustroja lokalne uprave i samouprave,
  • vođenje evidencije skloništa osnovne zaštite i praćenje stanje skloništa (920 skloništa na području Grada Zagreba i 72 skloništa na području Zagrebačke županije),
  • vođenje evidencije obveznika s ratnim rasporedom na mjestu voditelja skloništa (1067 voditelja skloništa u Gradu Zagrebu i 94 voditelja skloništa za područje Zagrebačke županije),
  • davanje mišljenja na urbanističke planove u svezi s mjerama zaštite i spašavanja,
  • izradu Procjene ugroženosti od prirodnih, tehničkih, tehnoloških i ekoloških nesreća, kao i od ratnih razaranja,
  • izradu Plana zaštite i spašavanja,
  • praćenje provođenja mjera sanacije izvanrednih događaja manjih razmjera te izrada izvješća o učinjenom,
  • skrb o materijalnim i tehničkim sredstvima civilne zaštite, te planiranje njihove nabave sukladno materijalnim formacijama.


Izvori

  1. Narodne novine br. 82 Zakon o sustavu civilne zaštite. Broj dokumenta u izdanju: 1567; Donositelj: Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske; Nadnevak tiskanog izdanja: 24. srpnja 2015.; pristupljeno 19. ožujka 2020.