| Etta Bortolazzi | |
| Rodno ime | Etta Bortolazzi |
|---|---|
| Rođenje | 17. srpnja 1926. (Split, Hrvatska) |
| Smrt | 1. prosinca 2000. (Zagreb, Hrvatska) |
| Zanimanje | kazališna, TV, radijska i filmska glumica |
| Suprug | Ivo Knapić |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Etta Bortolazzi (Split, 17. srpnja 1926. - Zagreb, 1. prosinca 2000.) je hrvatska i jugoslavenska kazališna, radijska, TV i filmska glumica.
Životopis
Etta Bortolazzi rođena je u Splitu 17. srpnja 1926. Poslije završene škole realnog smjera u Splitu i Trgovačke akademije u Zagrebu, svoja prva kazališna iskustva stječe u vrijeme Drugog svjetskog rata, prvo kao članica Kazališta narodnog oslobođenja Dalmacije, kojem se pridružuje u proljeće 1943. te Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske pri "13. proleterskoj brigadi" [1], a sudjeluje i kao član Centralne glumačke družine na prvom Kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom (25.-27. lipnja 1944.) zajedno s kolegama Svenom Lastom, Šimom Šimatovićem, Irenom Kolesar, Mladenom Šermentom, Mirom Župan i drugima. Nakon rata, 1948. godine, završava Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu te upotpunjava svoju glumačku naobrazbu na beogradskoj Akademiji za kazalište film i televiziju. Od 1950. godine bila je članicom mnogih teatara diljem bivše Jugoslavije (Narodnog pozorišta u Cetinju, Srpskoga narodnog pozorišta u Novom Sadu, Narodnog pozorišta u Subotici), a 1955. godine dolazi u Zagreb, gdje je do 1958. godine bila članicom Zagrebačkog dramskog kazališta. Ipak najveći dio svog radnog glumačkog vijeka provela je u Zagrebu, glumeći brojne karakterne uloge u matičnom kazalištu, Hrvatskom narodnom kazalištu (1958.-1993.). Glumica izrazite karakterne fizonomije uspijevala je i od najmanjih uloga napraviti vrijedne minijature koje je publika prepoznavala i pozdravljala (npr. uloga lude pijanistice u Kiklopu, Ranka Marinkovića i u režiji Koste Spaića; uloga Aâse u Peeru Gyntu H. Ibsena koju je režirao slavni rumunjski redatelj Horea Popesku), a kritika i struka nagrađivala. S jednakom je žarom, predanošću i energijom kreirala brojne uloge i u ostalim kazališnim sredinama u kojima je gostovala (u Teatru &TD, Zagrebačkom kazalištu mladih, splitskom HNK) kao i u drugim medijima - televizijskim dramama, serijama, radiodramama te na filmu.[2]
Popis uloga
Televizijske uloge
- "Operacija Barbarossa" kao teta Ruža (1990.)
- "Nepokoreni grad" kao Nazorova sestra (1981.)
- "Velo misto" kao baba Marta (1980.)
- "Punom parom" kao Andrijina mama (1980.)
- "U registraturi" (1976.)
- "Američka jahta u splitskoj luci" kao Kontesa Kate de'Milessi (1969.)
- "Pred svakim pragom"(1964.)
- "Žara" (1963.)
Filmske uloge
- "Tri muškarca Melite Žganjer" kao Valika (1998.)
- "Puna kuća" (1998.)
- "Prepoznavanje" kao Anina baka (1996.)
- "Kako je počeo rat na mom otoku" kao baba (1996.)
- "Olovna pričest" (1995.)
- "Krhotine" kao drugarica (1991.)
- "Stela" (1990.)
- "Na istarski način" (1985.)
- "Visoki napon" (1981.)
- "Ljubav jedne uniforme" (1979.)
- "Zašto je pile žuto, a koka nije?" (1977.)
- "Psihopati" (1974.)
- "Luda kuća" kao Fajdetićka (1972.)
- "Meštre Tonov najsritniji dan" kao gospođa Marijeta (1969.)
- "Amerikanska jahta u splitskoj luci" kao kontesa Milesi (1969.)
- "Lisice" kao baba (glas) (1969.)
- "Iluzija" kao kućna pomoćnica Marica (1967.)
- "Oluja na ulici" (1965.)
- "Jedan i tri" (1965.)
- "Prometej s otoka Viševice" kao majčin glas (1964.)
- "Ne možeš imati sve" (1964.)
- "Opasni put" (1963.)
- "Priča o djevojčici i sapunu" (1962.)
- "Abeceda straha" (1961.)
- "Deveti krug" kao logorašica(1959.)
- "Tri Ane" (1959.)
- "jurnjava za motorom" (1959.)
Važnije kazališne uloge
- Sonja, Anton Pavlovič Čehov, "Ujak Vanja", (1947.); u režiji Tita Strozzija, Zemaljska glumačka škola, Zagreb
- Dorina, Molière, "Tartuffe", Cetinje
- Martha Brewster, Joseph Kesselring, "Arsen i stare čipke"
- Anfisa Anton Pavlovič Čehov, "Tri sestre"
- Gđa Frola, Luigi Pirandello, "Tako je, ako vam se čini"
- Melita, Miroslav Krleža, "Leda", u režiji Aleksandra Ognjanovića, Srpsko narodno pozorište, Novi Sad
- Maša, Pero Budak, "Mećava" (1952.); u režiji Borivoja Hanuske, Srpsko narodno pozorište, Novi Sad
- Đove, Marin Držić, " Mande" (1952.); u režiji Aleksandra Ognjanovića, Srpsko narodno pozorište, Novi Sad
- Olga Stanić, Mihajlo Vasiljević, "Ka novim obalama" (1953.); u režiji Jovana Konjovića, Srpsko narodno pozorište, Novi Sad [3]
- Fružina, Lajoš Zilahy, "Muzički Pajaci" (1953.); u režiji Borivoja Hanuske, Srpsko narodno pozorište, Novi Sad
- Desdemona, William Shakespeare, "Otelo" (1954.); u režiji Borivoja Hanuske, Hrvatsko narodno kazalište u Subotici
- Mae, Tennessee Williams, "Mačka na vrućem limenom krovu (1956.); u režiji Dina Radojevića, Zagrebačko dramsko kazalište
- Ana Nilovna Perepeljicina, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, "Selo Stepančikovo (1956.); u režiji Mladena Škiljana, Zagrebačko dramsko kazalište
- Kata, Slavko Kolar, "Svoga tijela gospodar" (1957.); u režiji Branka Gavelle, Zagrebačko dramsko kazalište
- Majka, Mirko Božić, "Ljuljačka u tužnoj vrbi" (1957.); u režiji Koste Spajića, Zagrebačko dramsko kazalište
- Lady Macduff, William Shakespeare, "Macbeth" (1957.); u režiji Branka Gavelle, Zagrebačko dramsko kazalište
- Paunovićeva, August Šenoa, "Ljubica" (1964.); u režiji Božidara Violića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Manda, Pero Budak, "Mećava" (1965.); u režiji Ljudevita Galica, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Udova Quin, J. M. Synge, "Najveći junak zapadne Irske" (1968.); u režiji Georgija Para, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Madeleine Petrovna, Miroslav Krleža "U agoniji"(1969.); u režiji Georgija Para, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Mara, Ivan Raos, "Autodafe mog oca" (1970.); u režiji Petra Šarčevića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Nehama, Isak Babelj, "Sumrak" (1972.); u režiji Vjekoslava Vidoševića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Luda pijanistica, Ranko Marinković, "Kiklop"(1977.); u režiji Koste Spajića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Aâsa, majka Peer Gynta Henrik Ibsen, "Peer Gynt" (1977.); u režiji Horea Popescua,Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Žena Ksaverova, Miroslav Krleža, "Golgota" (1978.); u režiji Mladena Škiljana, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Gđa Altrimenti-Menti, Ranko Marinković, "Pustinja" (1980.); u režiji Marina Carića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Mare, Ivo Vojnović, "Dubrovačka trilogija", "Na taraci" (1984.); u režiji Ivice Kunčevića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Palčica, Luigi Pirandello,(1988.); u režiji Ivice Kunčevića, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Više uloga, Veno Taufer, "Odisej i sin" (1990.); u režiji Vita Taufera, Zagrebačko kazalište mladih
- Perl, Niel Simon, "Zatočenik 2 avenije" (1993.); u režiji Relje Bašića, Teatar u gostima
Izvori
- ↑ "PO DRUGI PUT ROĐENI, Mato Horvatić: Zapisi o Trinaestoj udarnoj narodnooslobodilačkoj proleterskoj brigadi "Rade Končara"". Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine Zagreba. 1976.. http://znaci.net/00003/656.pdf Pristupljeno 22. veljača 2021.
- ↑ "Bortolazzi, Etta". Leksikografski zavod Miroslava Krleže. 1979.. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2488 Pristupljeno 17. veljača 2021.
- ↑ "BORTOLAZZI, Etta". Enciklopedija srpskog narodnog pozorišta. 2009.. https://www.snp.org.rs/enciklopedija/?p=1473 Pristupljeno 17. veljača 2021.
Vanjske poveznice
- Etta Bertolazzi u internetskoj bazi filmova IMDb-u