Eth
Eth ( (/ɛð/), veliko slovo: Ð, malo slovo: ð; također ga se izgovara edh ili eð), slovo koje se rabi u staroengleskom, srednjoengleskom, islandskom, ferojskom u kojem ga nazivaju edd te u ovdalskom. Bio je u uporabi u skandinavskim zemljama u srednjem vijeku. Vremenom je zamijenjen drugim znakovima, dvoslovom dh i poslije d. Često ga se preslovljava slovom d (i d- se rijetko rabi kao mnemoničko).[1] Inačica malim slovom prilagođena je radi predstavljanja zvučnog dentalnog frikativa u Međunarodnoj fonetskoj abecedi.
U staroengleskom je ð (Anglosasi su ga zvali ðæt[2]) bio rabljen naizmjence s þ (thornom) radi predstavljanja staroengleskog zubnog tjesnačnika fonema /θ/, koji postoji u suvremenoj fonologiji engleskog jezika kao zvučni i bezvučni zubni tjesnačnik danas izgovaran kao "th".
Veliko slovo eth rabi se kao valutna oznaka dogecoina.[3]
Vidi
Izvori
- ↑ Simonsen, Keld (lipanj 1992). "Character mnemonic table" (engl.). Character Mnemonics & Character Sets. IETF. p. 8–9. sec. 3. doi:10.17487/RFC1345. RFC 1345. https://tools.ietf.org/html/rfc1345#section-3 Pristupljeno 9. listopada 2016.
- ↑
• Nepoznat parametar:
first
• Nepoznat parametar:last
• Nedostaje obavezni parametar:url
• Parametarpagenije dopušten u klasiweb - ↑ (February 5, 2014). README.md ID: readme_md.
Vanjske poveznice
- "Thorn and eth: how to get them right" (ng.), Operinan, Briem, inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2019., https://web.archive.org/web/20190726172725/http://66.147.242.192/~operinan/2/2.11/index.htm, pristupljeno 9. siječnja 2019.
- "Älvdalsk ortografi" (švedski) (PDF), Förslag till en enhetlig stavning för älvdalska, veljača 2007., inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljača 2007., https://web.archive.org/web/20070206111237/http://www.alvdalen.se/alvdalska/alvdalsk_ortografi.pdf.