Erik Mykland
Erik Mykland | ||
---|---|---|
Erik Mykland u 2017. godini | ||
Država | Norveška | |
Osobni podatci | ||
Nadimak | Myggen | |
Rođenje | 21. srpnja 1971. | |
Visina | 1,71 m | |
Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
Položaj | veznjak | |
Mlađi uzrasti | ||
Risør FK | ||
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1989. 1989. - 1996. 1995. 1996. - 1997. 1997. - 2000. 2000. - 2001. 2002. - 2004. 2008. - 2009. 2009. |
Bryne Start → Utrecht (posudba) FC Linz Panathinaikos 1860 München Kopenhagen Start Drammen |
159 (11) 9 (0) 28 (0) 71 (3) 26 (0) 51 (1) 9 (0) 1 (0) | 17 (1)
Reprezentativna karijera | ||
1990. - 1991. 1990. - 2000. |
Norveška do 21 Norveška |
78 (2) | 15 (0)
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Erik Mykland (Risør, Norveška, 21. srpnja 1971.) je bivši norveški nogometaš i nacionalni reprezentativac. Tijekom dvadesetogodišnje sportske karijere igrao je u šest različitih zemalja dok je sa Norveškom nastupao na dva svjetska (SAD 1994. i Francuska 1998.) i jednom europskom (Nizozemska / Belgija 2000.) prvenstvu.[1]
Mykland je jedan od najpopularnijih nogometaša u domovini iako su se uz njega uvijek vezali skandali[2][3] dok se svojim boemskim i neobrijanim izgledom te opuštenim načinom života razlikovao od tipičnih nogometaša.
Karijera
Igračka karijera
Igrač je karijeru započeo u Bryneu da bi 1989. godine prešao u Start za 60.000 NOK. U klubu je proveo sedam sezona uz jedno kraće razdoblje na posudbi u nizozemskom Utrechtu. Kao Startov igrač, Mykland je 1990. proglašen najboljim veznim u Norveškoj te je iste godine debitirao za nacionalnu reprezentaciju. Klub je sljedeće godine bio treći u prvenstvu te je ostvario veliku 5:0 pobjedu nad moćnim Rosenborgom. Tada je Mykland zajedno sa sedmoricom klubskih suigrača uvršten u momčad kola.
Godine 1996. igrač odlazi u austrijski FC Linz u kojem je proveo jednu sezonu. Tada je norveški filmski producent Thomas Robsahm snimio dokumentarni film "Myggen" (hrv. komarac) u kojem je Mykland bio glavni filmski protagonist.[4][5]
Nakon jedne godine u Linzu, igrač potpisuje za Panathinaikos u kojem je igrao do 2000. godine. Poslije toga seli u redove tadašnjeg bundesligaša 1860 Münchena kojeg je napustio u siječnju 2002. godine zbog sukoba sa austrijskim trenerom Peterom Pacultom.[6] U tom razdoblju je norveški pisac Håvard Rem napisao knjigu o njemu pod nazivom: "Erik Mykland: oppvekst, livsstil, EM 2000, spillestil".
Tijekom karijere u FC Kopenhagen, Mykland nije igrao mnogo zbog ozljeda a pratila ga je i negativna reputacija nakon što su ga novinari dnevnika Ekstra Bladet našli pijanog u jednom kafiću nekoliko dana prije prvenstvene utakmice.
U lipnju 2004. godine Mykland se zbog ozljeda igrački umirovio.[7] U tom razdoblju je sa norveškom reprezentacijom odigrao egzibicijsku utakmicu sa argentinskom selekcijom sastavljenom od legendi kao što su Diego Maradona, Claudio Caniggia i Matías Almeyda. Argentina je taj susret dobila sa 10:8. Također, Mykland je u rodnom Risøru pomogao u izgradnji nogometne škole.
Dana 9. srpnja 2008. godine Mykland se sa 36 godina vraća na nogometne terene u Startovom dresu.[8][9] Međutim, za igrača se ponovo vežu skandali nakon što je optužen za posjedovanje i konzumaciju kokaina. Također, Erik je optužen i za sudjelovanje u velikoj dilerskoj mreži narkoticima u distriktu Romerike koji se nalazi sjeveroistočno od Osla.[10] Zbog toga se u lipnju 2009. povukao iz nogometa sa svega devet odigranih utakmica za Start.[11]
Kasnije se igrač predomislio te je zaigrao za niželigaša Drammena u kojem je bio veoma kratko.[12]
Reprezentativna karijera
Mykland je za seniorsku norvešku reprezentaciju debitirao 7. studenog 1990. godine u gostujućoj pobjedi protiv Tunisa. Svoj prvi reprezentativni pogodak je zabio San Marinu u kvalifikacijama za SP u SAD-u 1994. Norveška je taj susret dobila sa ogromnih 10:0.[13]
Tijekom Svjetskog prvenstva u Francuskoj, Mykland je uhvaćen sa reprezentativnim suigračem Henningom Bergom u pubu. Iako su obojica tada tvrdili da su popili nekoliko piva, Berg je kasnije u svojoj biografiji priznao da su zapravo oboje bili pijani.[3] Tijekom tog prvenstva Norveška je ostvarila povijesnu pobjedu nad Brazilom (2:1) a Erik Mykland je ušao u igru kao zamjena na poluvremenu.
Na Europskom prvenstvu 2000. u Belgiji i Nizozemskoj u susretu protiv SR Jugoslavije, sudac susreta je isključio Mateju Kežmana nakon svega jedne minute provedene na terenu zbog opasnog starta na Myklandu.[14]
Iako je za reprezentaciju zabio svega dva pogotka, Erik je u kvalifikacijskoj utakmici protiv Slovenije za EP-u 2000. godine stvorio akciju u kojoj je zabio Øyvind Leonhardsen. Taj se gol smatra jednim od najboljih norveških golova ikad a sam Mykland je stvorio akciju u kojoj je prešao nekoliko nekoliko protivničkih igrača i kasnije asistirao.[15]
Pogoci za reprezentaciju
# | Datum | Mjesto | Protivnik | Pogodak | Rezultat | Natjecanje |
---|---|---|---|---|---|---|
1. | 9. rujna 1992. | Oslo, Norveška | San Marino | 9 : 0 | 10 : 0 | Kvalifikacije za SP u SAD-u 94' |
2. | 9. ožujka 1994. | Cardiff, Wales | Wales | 0 : 2 | 1 : 3 | Prijateljska utakmica |
Izvori
- ↑ Profil igrača za EURO 2000
- ↑ Football: McLeish can land Mykland
- ↑ 3,0 3,1 Football: Norway stars in 5am bar shame
- ↑ SNL.no
- ↑ IMDB.com
- ↑ Mykland in the cold at 1860
- ↑ Mykland's future threatened by injury
- ↑ Football: Supercomeback by Mykland
- ↑ Myggen" til Start
- ↑ Soccer start faces drugs rap. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2008.. http://www.aftenposten.no/english/sports/article2631229.ece Pristupljeno 15. prosinca 2012.
- ↑ Myggen legger opp for godt
- ↑ Erik "Myggen" Mykland klar for DFK
- ↑ Norway - San Marino 10-0 (1992.)
- ↑ The best and worst so far
- ↑ Norges fineste landslagsmål