Epifora (jezik)

Epifora je glasovna figura ponavljanja riječi na kraju stihova.

Primjeri epifore kao jezične figure

• Stanko Vraz, „Gazele”

<poem>

Ždral putuje k toplom jugu - u jeseni, A meni je put sjevera - u jeseni. Pastijer čuva po planini krotka stada, Pa se pojuć vraća kući - u jeseni. Vrtlar kupi plod svog znoja, zlatne breskve I jabukâ rumen-voće - u jeseni. Što se ljeti trudio mnogo oko njega, Vinogradnik bere grožđe - u jeseni. Tako svatko kupi, bere i uživa U veselju plod svojih muka - u jeseni. A što, Stanko, plod je brigâ, mukâ tvojih? Gorko voće - bol i suze - u jeseni.

</poem>

• Ivan Mažuranić, „Smrt Smail-age Čengića”

<poem>

Djedi vaši rodiše se tudijer, Oci vaši rodiše se tudije, I vi isti rodiste se tudijer

</poem>

• Jure Kaštelan

<poem>

Čujem u snu Sanjam u snu Vidim u snu...

</poem>