Epifitne biljke

Izraz epifiti se odnosi na sve biljke koje su pričvršćene ili rastu na drugog živoj biljci. Ovaj izraz dolazi od grčke riječi epi- (koja znači na, gore, odozgo) i riječi phyton- (biljka). Ove biljke se ponekad nazivaju i "zračne biljke" zato što one nemaju korijenje u tlu.

Epifitne biljke koriste fotosintezu za dobivanje energije, a vlagu dobivaju iz zraka (kiša) ili putem svoga domaćina (druga biljka).

Korijenje se može razviti prvenstveno pričvršćivanjem na drugu biljku, i ono ima specijalnu strukuturu koju koristi za skupljanje ili zadržavanje vlage.

Epifitne biljke nisu paraziti na svojim domaćinima, rastu samostalno, a domaćina koriste samo za tjelesnu potporu. Glavna prednost prema drugim biljkama koje su vezane za tlo (imaju korijenje u tlu) je to što se ove biljke u šumi nalaze na mjestima gdje ima mnogo svjetla i biljožderi ne mogu do njih. Epifitne biljke mogu rasti u velikom broju i jako gusto pa tako mogu oštetiti svoga domaćina.

Najpoznatije epifitne biljke su lišaji i orhideje, no epifitne biljke se mogu naći u svim glavnim grupama biljnog carstva. Najviše ih ima u tropskim šumama, a lišaje najčešće nalazimo na stablima.