Emilio Marin

Emilio Marin (Split, 6. veljače 1951.) je hrvatski arheolog i sveučilišni profesor. Član je Agencije Svete Stolice za vrednovanje i promociju kvalitete crkvenih sveučilišta i fakulteta (AVEPRO).

Životopis

Završio je 1973. studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1990. godine. Od 1973. godine radio je u Arheološkome muzeju u Splitu te je u razdoblju od 1988. do 2004. bio ravnatelj. Profesor je na Sveučilištu u Splitu, na Sorbonnei u Parizu te na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Od 2003. godine član je Francuske akademije znanosti i umjetnosti. Papa Benedikt XIV. imenuje ga 2012. članom Papinskoga povjerenstva za starokršćansku arheologiju. Papa Franjo imenovao ga je u Papinski odbor za povijesne znanosti, a u svibnju 2025. u Agenciju za vrednovanje i promociju kvalitete crkvenih sveučilišta i fakulteta. Bio je veleposlanik RH pri Svetoj Stolici (2004.–2011.) te pri Suverenome viteškom malteškom redu (2005. – 2011.). Vodio je iskapanja u Solinu i Vidu kraj Metkovića.

Djela

• „Starokršćanska Salona” (1988.)
• „Drevna Salona” (Longae Salonae, I–II; sa suradnicima, 2002.)
• „Povijest učiteljica arheologije” (Historia magistra archaeologiae; 2003.)
• „Uspon i pad carskog svetišta: rimska skulptura iz Augusteuma u Naroni” (The Rise and Fall of an Imperial Shrine: Roman Sculpture from the Augusteum at Narona; 2004)
• „Upoznao sam dva pape: pripovijest o čuvstvu i promišljanju na tragu Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.” (2009.)

Počasti

• Počasni doktorat Sveučilišta u Parizu XII (2005.)
• Nagrada grada Metkovića za životno djelo (2007.)
• Nagrada Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo (2013.)
• Državna nagrada za znanost za životno djelo (2017.).
• Nagrada Grada Splita za životno djelo (2021.)

Literatura

Mrežna sjedišta

• "Cite web}}1". https://www.enciklopedija.hr/clanak/marin-emilio 

• . ISSN 1331-1476