Emil Musulin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Emil pl. Musulin
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 7. rujna 1831.
Mjesto rođenja Glina
Datum smrti 4. kolovoza 1904.
Mjesto smrti Niederdorf, Južni Tirol
Nacionalnost Hrvat[1]
Puno ime Emil pl. Musulin od Gomirja
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1843.1890. Ensign of Austro-Hungarian civil fleet (1869-1918).svg Austro-Ugarska
Čin podmaršal (FML)
Ratovi Austrijsko-pruski rat
Zaposjedanje BiH 1878.
Vojska Fictitious "War flag" of Austria-Hungary.svg Austro-ugarska vojska
Flag of Croatia-Slavonia.svg Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Rod vojske pješaštvo
Zapovijedao Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
83. domobranska brigada

Emil (Milan) pl. Musulin (Glina, 7. rujna 1831.Niederdorf, Južni Tirol, 4. kolovoza 1904.) bio je hrvatski podmaršal austro-ugarske vojske i zapovjednik Kraljevskog hrvatskog domobranstva.

Životopis

Rodio se 1831. u Glini.[2] 1843. stupio je u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu, a 1849. postao je poručnik.[2] U Austrijsko-pruskom ratu 1866., u bitki kod Münchengraetza bio je zarobljen.[2] 1869. postao je bojnik kod domobranstva, dok je 1. studenog 1879. promaknut u čin generala.[2] 1878. postao je zapovjednik 83. domobranske brigade. 1. studenog 1884. promaknut je u čin podmaršala.[2] Umirovljen je 1. lipnja 1891.[3]

Zaposjedanje Bosne i Hercegovine 1878.

Po završetku rusko-turskoga rata, 1878. je održan Berlinski kongres na kojem je donesena odluka da će Bosnu i Hercegovinu, koja je još bila formalno pod turskim vrhovništvom, zauzeti Austro-Ugarska i dovesti pod svoju jurisdikciju. 20. kolovoza 1878. Kr. hrvatsko domobranstvo stavljeno je "na ratnu nogu" - u stanje pripravnosti.[4] To se odnosilo na 43. (kasnije 83.) pješačku domobransku brigadu s ukupno 6.144 ljudi pod zapovjednikom Milanom pl. Musulinom.[4] Poslani su na granicu prema BiH i u tvrđave, kako bi bili podrška redovnoj vojsci u napadnim operacijama.[4] Musulinu, koji se sa svojom brigadom nalazio u Donjem Lapcu, 22. rujna 1878. predstavila su se desetorica begova iz Cazinske krajine, koji su mu se tada predali izjavom vjernosti:[5]

„Mi građani Kulen Vakufa, Ostrovca, Orasca i Havale, predajemo se Nj. Veličanstvu, preporučamo se Nj. milosti, i netom nj. vojska zaposjedne naša mjesta, predat ćemo ključeve i pokoriti se austro-ugarskim zakonima.[5]
(Branislav, 25. rujna 1878.)


Izvori