Edib Buljubašić
| Edib Buljubašić | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1964. |
| Mjesto rođenja | Jurjevići, Zenica, BiH |
| Nacionalnost | Bošnjak |
| Supruga | Mensura Buljubašić (rođ. Sivac) |
| Knjige | Zašto sam ubio oca |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1983. - 1995. |
| Čin | satnik |
| Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Važnije bitke | Zenica i Žepče[1] |
| Vojska | .svg){kind=small} JNA (1983. - 1992.)
|
| Rod vojske | pješaštvo |
| Jedinice | 7. muslimanska brigada
|
| Zapovijedao | Logor Dretelj
|
.svg){kind=small}
Edib Buljubašić (1964.) bošnjački časnik, serijski ubojica i ratni zločinac, član Glavnog stožera Armije Republike Bosne i Hercegovine.[2] Trenutno izdržava kaznu u Kazneno-popravnom zavodu Zenica zbog četverostrukog ubojstva[3][4] i ratnih zločina počinjenih nad Srbima u logoru Dretelj.[5]
Životopis
Buljubašić je rođen u Jurjevićima kod Zenice.[3] Bio je poručnik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.[2] Krajem 1980-ih ubio suprugu i snahu zašto je osuđen na 12 godina zatvora.[3][4] Početkom rata u Bosni i Hercegovini odlazi u bijeg i pridružuje se Hrvatskim obrambenim snagama. U HOS-u mu je zaštitu od gonjenja pružio Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a.[6] Kraljević je, nedugo zatim, promaknuo Buljubašića u čin poručnika, a sredinom 1992. imenuje ga zamjenikom zapovjednika logora Dretelj kod Čapljine.[7][8] Nakon raspada HOS-a 1993. postaje pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine gdje zapovjeda diverzantskom odredu u Trećem korpusu ARBiH.[2] Buljubašićev izvidničko-diverzantski odred sudjelovao je u ubijanju, pljačkanju i maltretiranju hrvatskih civila u općini Vareš u listopadu 1993.[9]
Kasnije je ubio i vlastitog oca te portira jednog zeničkog poduzeća te je uz to je pokušao izvršiti i još jedno ubojstvo, zbog čega je osuđen na 34 godina zatvora.[3][4][10] Zajedno s bivšim HOS-ovcima Ivanom Zelenikom, Srećkom Hercegom, Ivanom Medićem i Marinom Grubišić-Fejzić, suđen je i za ratne zločine počinjene u logoru Dretelj.[11][12] Bio je svjedok optužbe u slučaju Dretelj u Norveškoj i Švedskoj, a na osnovi njegovog svjedočenja uhićeni su bivši HOS-ovci Ahmed Makitan, Mirsad Repak i Džeki Arklov, državljani tih država.[7] Za mučenja u Dretelju Buljubašić je optužio i Vinka Martinovića Štelu i Miru Hrstića, također bivše HOS-ovce.[8] Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je 14. travnja 2015. na šest godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Srbima u logoru Dretelj.[5]
Buljubašić se u kolovozu 2013. oženio Mensurom Sivac.[12] U zatvoru je izdao knjigu Zašto sam ubio oca (2005.).[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Buljubašić, Edib. Pohvala, 14. lipnja 1993. Preuzeto 7. listopada 2013. (na bošnjačkom)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Glavni stožer Armije BiH (Arhivirano 24. rujna 2015.). Preuzeto 1. listopada 2013.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Hit knjiga ubojice ’Zašto sam ubio oca’. Slobodna Dalmacija, 13. siječnja 2005. Preuzeto 1. listopada 2013.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Serijski ubojice najbolji zatvorenici. Večernji list, 27. veljače 2012. Preuzeto 1. listopada 2013.
- ↑ 5,0 5,1 Za zločine u Dretelju 24 godine zatvora. Aljazera Balkans, 14. travnja 2015. Preuzeto 8. prosinca 2017.
- ↑ Svjedočenje Ivice Primroca (Arhivirano 24. rujna 2015.), srpnja 2005. Preuzeto 26. listopada 2013.
- ↑ 7,0 7,1 Edib Buljubašić: Prijete mi ubistvom zbog istine. Glas Srpske, 23. svibnja 2008. Preuzeto 1. listopada 2013. (na srpskom)
- ↑ 8,0 8,1 Titoizam: optuženik za zločine u Dretelju kao svjedok humanizma u filmu Brozove (Arhivirano 20. prosinca 2014.). Dnevnik.ba, 8. rujna 2012. Preuzeto 1. listopada 2013.
- ↑ Vareš: zaboravljeni grad, zaboravljeni zločini.... Portal Hercegbosna, 18. listopada 2013. Preuzeto 18. listopada 2013.
- ↑ Oženio se višestruki ubojica Edib Buljubašić. Republika, 6. kolovoza 2013. Preuzeto 1. listopada 2013.
- ↑ Zločini u Dretelju: Zarobljenici sa masnicama na licu. Oslobođenje, 17. travnja 2013. Preuzeto 1. listopada 2013. (na bošnjačkom)
- ↑ 12,0 12,1 Oženio se višestruki ubica Edib Buljubašić. Dnevni avaz, 6. kolovoza 2013. Preuzeto 1. listopada 2013. (na bošnjačkom)