Dvojina

Dvojina (dual) gramatički je oblik koji označava dva predmeta, pojma, bića, pojave, osobe. Pretpostavlja se da je postojala u indoeuropskom prajeziku, a danas potpunu dvojinu čuva samo mali broj jezika, među kojima su standardni slovenski i oba lužičkosrpska jezika.

Dvojina u hrvatskom

U hrvatskom se ostatkom dvojine smatraju oblici imenica i pridjeva uz riječ oba /obje i glavne brojeve koji završavaju na dva/dvije, tri i četiri:

• za imenice muškoga i srednjeg roda ti oblici podudaraju s genitivom jednine
• za imenice ženskog roda podudaraju se s nominativom množine
• za pridjeve u muškom i srednjem rodu dodaje se poseban nastavak -a, a za ženski rod -e.

Nastavak u ženskom rodu pridjeva se podudara s nastavkom za množinu ženskog roda, ali se nastavak muškog i srednjeg roda ne može svesti ni na jedan drugi nastavak.

Naprimjer, u rečenici došla su neka dva visoka čovjeka, glagolski pridjev došla, opisni pridjev visoka, te zamjenički pridjev neka imaju nastavak -a.

Budući da se ovi oblici ne odnose samo na dva bića, precizniji naziv za dvojinu u hrvatskom je "paukal" ili "malina" (malo = 2-4).

Slično pravilo postoji i u ruskom i drugim slavenskim jezicima.

Vidi

• brojevi (vrsta riječi)

Literatura

Matasović, Ranko (2008). Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica Hrvatska. ISBN 978-953-150-840-7 

Izvori

Nedovršeni članak Dvojina koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.