Dvojina (dual) gramatički je oblik koji označava dva predmeta, pojma, bića, pojave, osobe. Pretpostavlja se da je postojala u indoeuropskom prajeziku[1], a danas potpunu dvojinu čuva samo mali broj jezika, među kojima su standardni slovenski i oba lužičkosrpska jezika.
Dvojina u hrvatskom
U hrvatskom se ostatkom dvojine smatraju oblici imenica i pridjeva uz riječ oba /obje i glavne brojeve koji završavaju na dva/dvije, tri i četiri:
- za imenice muškoga i srednjeg roda ti oblici podudaraju s genitivom jednine
- za imenice ženskog roda podudaraju se s nominativom množine
- za pridjeve u muškom i srednjem rodu dodaje se poseban nastavak -a, a za ženski rod -e.
Nastavak u ženskom rodu pridjeva se podudara s nastavkom za množinu ženskog roda, ali se nastavak muškog i srednjeg roda ne može svesti ni na jedan drugi nastavak.
Naprimjer, u rečenici došla su neka dva visoka čovjeka, glagolski pridjev došla, opisni pridjev visoka, te zamjenički pridjev neka imaju nastavak -a.
Budući da se ovi oblici ne odnose samo na dva bića, precizniji naziv za dvojinu u hrvatskom je "paukal" ili "malina" (malo = 2-4).[2]
Slično pravilo postoji i u ruskom i drugim slavenskim jezicima.
Vidi
Bilješke
- ↑ Matasović 2008, str. 177
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 258, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-05-8, proleksis.lzmk.hr
Literatura
Matasović, Ranko (2008). Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica Hrvatska. ISBN 978-953-150-840-7
Izvori
Nedovršeni članak Dvojina koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.