Držak hipofize ili infundibul je posebni ljevkasti držak kojim je hipofiza spojena uz dio hipotalamusa gdje su u dnu moždane komore spojeni lijevi i desni hipotalamus, jedini dio međumozga vidljiv na bazi mozga. Pepeljastosiva izbočina chiasma opticum nastavlja se u držak hipofize. Kroz držak hipofize duž aksona teku neurohormoni koje luči hipotalamus i završavaju u krvnim žilama prednjeg i stražnjeg režnja hipofize.[2]
Držak hipofize i pars nervosa tvore neurohipofizu. Ona se u embrionalnoj fazi razvija od neuroektoderma. [3]
Držak hipofize grade nemijelizirana živčana vlakna uz koja se vide krvne žile te brojne stanice okruglih ili izduženih jezgri.[4] Krvlju ga opskrbljuju ventralno desna i lijeva ventralna hipofizna arterija, a s gornje strane, desna i lijeva dorzalna hipofizna arterija.[5]
Postoji i šupljina infundibuluma koja komunicira sa trećom moždanom klijetkom. Nije ista kod svih kralježnjaka, pa kod konja završava sužavajući se u području prijelaza infundibuluma u hipofizu, a u psa se nastavlja u hipofizu.[6]
Izvori
- ↑ MSD medicinski priručnik za pacijente Poremećaji hipofize, Placebo doo, Split, 2014. (pristupljeno 14. studenoga 2018.)
- ↑ Đuričić, Branka. Odgovori na postavljena pitanja iz biologije. Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb. E mail škola mladih znanstvenika - Biologija. (pristupljeno 26. travnja 2019.)
- ↑ Veterinarski fakultet u Zagrebu Goran Domitran: Usporedne osobitosti građe hipofize u konja, psa, dobrog dupina i plavobijelog dupina, Zagreb, 2007., str. 7 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
- ↑ Veterinarski fakultet u Zagrebu Goran Domitran: Usporedne osobitosti građe hipofize u konja, psa, dobrog dupina i plavobijelog dupina, Zagreb, 2007., str. 8 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
- ↑ Veterinarski fakultet u Zagrebu Goran Domitran: Usporedne osobitosti građe hipofize u konja, psa, dobrog dupina i plavobijelog dupina, Zagreb, 2007., str. 6 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
- ↑ Veterinarski fakultet u Zagrebu Goran Domitran: Usporedne osobitosti građe hipofize u konja, psa, dobrog dupina i plavobijelog dupina, Zagreb, 2007., str. 7 (pristupljeno 28. travnja 2019.)