Domagoj Kapetanović | ||
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Rođenje | 30. siječnja 1926. | |
Smrt | 2005. | |
Mlađi uzrasti | ||
1938.[1] 1938. - 1945. |
NK Concordia Zagreb[1] 1. HŠK Građanski Zagreb | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1946. - 1947. 1947. - 1952. 1952. - 1954. 1955. - 1959. |
FK Partizan Beograd NK Lokomotiva Zagreb GNK Dinamo Zagreb NK Metalac Zagreb |
[2] 0 ( 0) |
Trenerska karijera | ||
1965.—1966. 1967.—1968. 1968.—1971. 1973. 1975. 1976. 1976.—1977. 1978. 1980.—1985. 1985.—1988. |
Velež Mostar Zagreb OFI Kreta Dinamo Zagreb Al-Ahly Toronto Metros-Croatia Osijek Toronto Metros-Croatia Sidney United Croatia Melbourne | |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Domagoj Kapetanović (Ljubuški, 30. siječnja 1926.[1] - Zagreb, 2005.), hrvatski bivši nogometaš i nogometni trener iz Bosne i Hercegovine. Najpoznatiji je po uspjehu s momčadi Toronto Metros-Croatije u pobjedi u Sjevernoameričkoj ligi sezone 1976., 9. sezoni NASL-a. Igrao i za za juniorsku i seniorsku reprezentaciju Zagreba i Hrvatske. Bio je i uspješan igrač stolnog tenisa i velikog rukometa.[1]
Igračku karijeru počeo je u Concordiji,[1] zagrebačkom Građanskom. Jugokomunističkim rušenjem hrvatskih klubova Građanski je ukinut dekretom komunističkih vlasti 1945. i nekolicina igrača iz Građanskog, pristala je igrati za beogradski Partizan kojem kao vojnom klubu ništa nije manjkalo, a zagrebačkim igračima, ponajviše Građanskog je odbijanje značilo prekid karijere i rad u slabo plaćenim strukama. U Partizan su otišli Kapetanović, Franjo Glaser, Zlatko Čajkovski, Stjepan Bobek, Miroslav Brozović, Zlatko Čajkovski, Bruno Belin, Branko Strnad i drugi.[3][4] Također je igrao za zagrebačke klubove Lokomotivu, Dinamo i Metalac.
Od 1958. do 1966. bio trener pionira i juniora u Dinamu. Od 1966. trenirao druge klubove. Kao trener vodio je Dinamo iz Zagreba 1973. godina te nekoliko hrvatskih domaćih i hrvatskih inozemnih klubova, poput Toronto Metros-Croatije u Kanadi i Croatiju iz Sydneya u Australiji. S Osijekom je ušao u 1. ligu, s libijskim Al-Ahlyjem je osvojio prvenstvo, s Croatijom iz Sydneya bio je prvak Novog Južnog Walesa 1981. godine.[1]
Godine 1994. primio priznanje Trofej podmlatka HNS-a za životno djelo u nogometnom športu, odnosno za izniman doprinos razvoju nogometnog športa u Republici Hrvatskoj. Dobitnik Zlatne plakete HNS-a.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Domagoj Kapetanović, Povijest Dinama, preuzeto 12. srpnja 2017.
- ↑ Partizanovi igrači od 1945. do danas; Kapetanović #399 (Arhivirano 7. rujna 2012.) na Službenim stranicama FK Partizana, citirano: "Ukupno: 13 prijateljskih utakmica, 0 pogodaka"
- ↑ Reić, Zdravko (21. veljače 2009.). "Zašto Dinamo uoči svakog derbija "pumpa" svoju povijest". Slobodna Dalmacija. http://www.slobodnadalmacija.hr/Nogomet/tabid/84/articleType/ArticleView/articleId/43062/Default.aspx Pristupljeno 5. kolovoza 2010.
- ↑ Židak, Tomislav (21. veljače 2009.). "‘Crna’ ovca plavog kluba". Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2010.. http://www.jutarnji.hr/-crna--ovca-plavog-kluba/287802/ Pristupljeno 5. kolovoza 2010.