| Jugoplastika | ||
|---|---|---|
| Osnovana | 1952. | |
| Prestala postojati | 2006. | |
| Sjedište | Split, Hrvatska | |
| Proizvodi | igračke, odjeća, autodijelovi, obuća, | |
| Broj zaposlenih | 12 900 | |
| Slogan | Marka za cijelu obitelj | |
Jugoplastika je naziv za bivšu hrvatsku tvrtku sa sjedištem u gradu Splitu. Bavila se proizvodnjom tenisica, torbi, prijenosnih hladnjaka, jakni, autodijelova, lutaka, igračaka, športske opreme i brodica. U 40 godina svog postojanja kao Jugoplastika do raspada Jugoslavije zapošljavala je 12.900 radnika s područja cijele bivše države. U tvrtki je radilo oko 80% žena s područja grada Splita.[1] Godine 1990. ostvarila je prihod od 350 milijuna američkih dolara.[2] Krilatica tvrtke je glasila: Marka za cijelu obitelj".[3]
Povijest
Jugoplastika je registrirana 23. studenoga 1952. godine na Trgovačkom sudu u Splitu kao tvrtka u društvenom vlasništvu za proizvodnju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda. Osim četiri tvornice ili radnih organizacija kako se to tada zvalo, Jugoplastika je imala i tvornicu na ulazu u Solin, nekoć poznatu radnu organizaciju Autodijelovi, danas AD Plastik. Treba navesti da je to jedini preživjeli pogon Jugoplastike koji je 1993. izdvojen iz matice i privatiziran po modelu radničkog dioničarstva.[2]
Razdvajanjem tvornice obuće, galanterije, tvrde prerade i ambalaže od tvornice plastičnih masa Jugovinil iz Kaštel Sućurca. Tvornica je započela s nekoliko stotina radnika na više lokacija u gradu Splitu. Sve su ove tvornice kasnije bile konsolidirane u jedan veliki kampus u Brodaricama krajem 1958. godine.
Tvornica se nalazila na mjestu današnjeg Trgovačkog centra Joker dok se upravna zgrada nalazila na mjestu današnjeg Hotela Atrium.
Pogone nije imala samo u Splitu. Oni su bili dislocirani po cijeloj Dalmaciji, čime je Jugoplastika, točnije njezin tadašnji direktor Dinko Kuzmanić, bila tvorcem jedinstvene gospodarske politike razvoja Dalmacije po načelu tzv. "obalnoga gospodarstva". Pogoni konfekcije u Sinju imali su 500 radnika. Galanterijska galvanizacija u Muću brojila je 250 radnika, tvornice obuće u Zadru i Benkovcu 1000 radnika. Tvornica iz Benkovca je proizvodila isključivo za tržište Zapada. Tvornica iz Benkovca odjeću je proizvodila u kooperaciji s vodećim europskim brendovima športske odjeće, njemačkim divovima Salamanderom i Adidasom, te francuskim Rondinoom, koji je tada nosio titulu europskog kralja kućnih papuča.[2][4]
Grupa Jugoplastika je godišnje za "Adidas" proizvela četiri i pol milijuna športskih torbâ godišnje proizvodili za Adidas. Solinska tvornica autodijelova proizvodila je dijelove za kragujevačku tvornicu automobila Zastavu, za francuske Citroen i Renault, njemački Volkswagen, rusku Ladu, rumunjsku Daciju, talijanski Fiat.[2][4]
Pogoni ove splitske tvrtke strateški su se raširili po srednjodalmatinskom otočju. Na Šolti, u Rogaču, bili su pogoni vakumirane galanterije (lopte, igračke) i 250 radnika. U Starom Gradu na Hvaru 200 radnika proizvodilo je plastičnu dugmad, a u Visu se dičili pogonima konfekcije u kokem je radilo 300 radnika. U Makarskoj su bili pogoni za proizvodnju plastičnih profila od PVC-a, 300 radnika. Na krajnjem jugu, u Dubrovniku, 300 radnika radilo je u pogonima konfekcije.[2][4]
Od gotovo 13.000 radnika Jugoplastike, njih čak 10 tisuća izravno je radilo u proizvodnji, u stvaranju novih materijalnih vrijednosti. Apsolutno svi pogoni Jugoplastike imali su vlastite restorane društvene prehrane. Restorani su tada imali i prehranu za dijabetičare.[2][4]
Jugoplastika je imala vanjsku reputaciju i ugled. Osim izvoza na Zapad, Jugoplastika je izvozila i na Istok, uključujući i SSSR, što je bio i uvjet saveznog zakona o vanjskoj trgovini koji je dopuštao kvotu izvoza na istočno tržište samo tvrtkama koje izvoze i na Zapad.[2][4]
Nova hrvatska vlast Jugoplastiku je uzela kao svoje vlasništvo i tada je politika bitno odlučivala o vodstvu tvrtke. 1990-ih mijenja se ime brenda u Diokom s čime je pala prodaja na zapadnom tržištu, pogotovo na glavnim zapadnim tržištima u Njemačkoj i Francuskoj.[2][4]
Zbog toga je tvrtka 2000. godine išla u stečaj s 2.363 radnika. Nekretnine su rasprodavane do 2006. godine, a glavni proizvodni kompleks na splitskoj Brodarici preuzeo je 2003. trgovački poduzetnik Željko Kerum, koji je tamo, nakon razvaljivanja tvornice eksplozivom, otvorio trgovački centar Joker.[4] Na mjestu nekadašnje Jugoplastike, čija su postrojenja minirana 2004. godine nakon gotovo standardnog procesa preobražaja u devedesetim godinama koji je vodio od pretvorbe preko privatizacije i sanacije do stečaja, danas se nalaze tzv. POS-ovi stanovi s pratećim sadržajima, hotel Atrium i trgovački centar Joker. Promjena društvene stvarnosti ovdje je očita u promjeni urbanog tkiva.[5]
Tvrtke koje su bile proizvodne cjeline Jugoplastike su Obuća, Konfekcija, Galanterija, Termoplastika i Autodijelovi od kojih su četiri likvidirane. Preživjeli su jedino Autodijelovi i nastavili uspješno poslovati kao AD Plastik, s oko 1.000 radnika. U studenom 2006. godine tada Novi Diokom je brisan iz sudskog registra.[4]
Proizvodnja
- obuća
- torbice
- auto dijelovi
- brodice
Poznatiji proizvodi
- Jugoplastika 580 - brod
- Pasara - brod
- Lutke "Bili", "Žutko", djelo dugogodišnjeg dizajnera lutaka u Jugoplastici Zdenka Milišića.[6]
Trgovina
Jugoplastika je imala vlastitu trgovačku mrežu od 180 prodavaonica u svim jugoslavenskim republikama u kojoj je radilo više od 1300 radnika, a zbog goleme palete od 3200 vrsta proizvoda, uspješno je razvila i vlastitu prodajnu mrežu. Zbog toga je bila visoko likvidna, bez zaduženja i kredita. Imala je i četiri golema robno-distributivna centra u Ljubljani, Sarajevu, Nišu i Skoplju. U svim glavnim gradovima saveznih republika Jugoplastika je imala trgovačka predstavništva s kompletnom infrastrukturom marketinga i trgovačkih putnika (danas komercijalista).[2]
Tvornice
Sponzoriranje
Vidi
Vrela
- ↑ "[IZ ARHIVE Uspon i pad Jugoplastike"]. magazin.hrt.hr. HRT. 8. veljače 2020.. https://magazin.hrt.hr/580709/price-iz-hrvatske/iz-arhive-uspon-i-pad-jugoplastike Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Krnić, Dean (20. ožujka 2010.). "Oj gospodo jel' vam žao, ‘Jugoplastika’ je mogla opstati i hraniti 12.900 radnika". slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/oj-gospodo-jel-vam-zao-jugoplastika-je-mogla-opstati-i-hraniti-12-900-radnika-92726 Pristupljeno 3. prosinca 2020.
- ↑ Nižetić, Petra (20. travnja 2012.). "Jugoplastika - nekada marka za cijelu obitelj". www.tportal.hr. Tportal. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/jugoplastika-nekada-marka-za-cijelu-obitelj-20111215/print Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 Pavičević, Miroslav (15. ožujka 2016.). "A nekad smo bili ispred Japana: Oni dokazuju da nije sve moralo propasti i da se ovdje može proizvoditi i izvoziti". lupiga.com. Lupiga. https://lupiga.com/vijesti/a-nekad-smo-bili-ispred-japana-oni-dokazuju-da-nije-sve-moralo-propasti-i-da-se-ovdje-moze-proizvoditi-i-izvoziti Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Kranjčević Batalić, Tonči (28. studenoga 2011.). "U Splitu se ukazao duh Jugoplastike". pogledaj.to. Pogledaj.to. https://pogledaj.to/drugestvari/u-splitu-se-ukazao-duh-jugoplastike/
- ↑ I. Profaca/ EPEHA: Tko nije imao Vučka?, Slobodna Dalmacija, 9. srpnja 2008. Pristupljeno 23. kolovoza 2017.
Vanjske poveznice
- Jugoplastika.Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine