Dinaridi (hrv. Dinarsko gorje) predstavljaju mlađe ulančano gorje jugoistočne Europe.
Općenito
Protežu se od rijeke Soče i Trnovskog Gozda na zapadu, između jadranske obale i rijeke Save do rijeke Drim i Prokletija u sjevernoj Albaniji. Zaleđe istočnojadranske obale počevši od Rijeke u Hrvatskoj pa do Bara u Crnoj Gori čine impozantne planine dinarskog krša, što je najveće krško područje u Europi. Prepoznatljiva su pravca pružanja od sjeverozapada ka jugoistoku. Jadranski otoci su potopljene dinarske planine. Jedini izuzetak pružanja planina je otok Hvar koji se pruža pravcem istok — zapad. Velebit (1758 m), Biokovo (1762 m) i Dinara (1831 m) najviše su planine u hrvatskim Dinaridima, a najviši vrh svih Dinarida je Maja Jezercë (2694 m) uz granicu Albanije i Crne Gore. Kao vapnenačke Dinaride u širem smislu, neki geolozi shvaćaju od Triglava do Pindskog gorja u Grčkoj.
Sastav
Najglavnije stijene u sustavu su vapnenci i najviše pridonose obliku reljefa. Po oblicima reljefa, dva su dijela:
- jugozapadni – prevladavaju krški oblici
- sjeveroistočni — ima oblike normalne, fluvijalne erozije
Tri su svojstvena uzdužna pojasa prepoznatljiva sastava:[1]
- jugozapadni, primorski — sastavljen je od krednih i paleogenih vapnenaca i paleogenog fliša (laporci, pješčanici i gline)
- središnji — sastavljen od mezozojskih (trijas, jura i kreda) vapnenaca i dolomita s otocima mladotercijarnih jezerskih naslaga
- krajnji sjeveroistočni — najsloženijeg sastava, od paleozojskih naslaga i razna eruptivnog stijenja, a osnova je znatno prekrivena mladim naslagama Panonskog mora.
Naslage su raspoređene zonski. Osnovne stijene su starije ako idemo od jugozapada ka sjeveroiztoku. Prema tumačenju više geologa, posljedicom je velikih tektonskih pokrova nastalih potiskivanjem bora od sjeveroistoka ka jugozapadu. Prema istraživanjima nizozemskih geologa, u srednjem dielu gorja (između Krke i Neretve) nema dokaza za teoriju pokrova.[1]
Austrijski geolog Leopold Kober je naveo ove pokrove:[1]
- vanjski ili jadranski pokrov (kreda eocen]])
- donjodinarski, koji dolazi preko jadranskog ka sjeveroistoku (vapnenci i dolomiti trijasa, jure i krede) s najrazvijenijim oblicima krša
- gornjodinarski (bosanski škriljavci i rožnjaci)
- najviši dinarski pokrov, koji sadrži razne peleozojske naslage, od silura do perma, i primjerci su tek na sjeverozapadnim pograničnim alpskim dijelovima.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatska enciklopedija (1941.-1945.). V. svezak. Dilatacija – Elektrika. Zagreb, 1945. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2025.