Dikasteriji su posebne institucije Rimske kurije koje su nastale tijekom pontifikata pape Franje. Službeno su priznate kao kurijalne jedinice apostolskom konstitucijom Praedicate Evangelium, objavljenom 19. ožujka 2022. godine. Dikasteriji su, pojednostavljeno, "ministarstva" Svete Stolice. Osoba koja Papino ime upravlja nekim od dikasterija u Rimskoj kuriji naziva se prefekt ili prefekta.
Popis dikasterija Rimske kurije
- Dikasterij za evangelizaciju
- Dikasterij za nauk vjere
- Dikasterij za službu ljubavi
- Dikasterij za orijentalne Crkve
- Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
- Dikasterij za kauze svetih
- Dikasterij za biskupe
- Dikasterij za kler
- Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života
- Dikasterij za laike, obitelj i život
- Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana
- Dikasterij za međureligijski dijalog
- Dikasterij za kulturu i edukaciju
- Dikasterij za službu cjelovitog ljudskog razvoja
- Dikasterij za zakonodavne tekstove
- Dikasterij za komunikaciju
Etimologija i podrijetlo naziva "dikasterij"
Dikasterij (grč. δικαστήριον, sudište, odnosno prostor određen za suđenje u drevnoj Grčkoj), bio je naziv za narodni sud u kojemu su suci određivani kockom. U srednjem vijeku bio je to neodređeni naziv za visoke sudove i nadleštva, visoku državna vlast ili vladu. Hrvatska dvorska kancelarija se u početku, 1861-62., nazivala Kraljevski dvorski dikasterij za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Danas u Katoličkoj Crkvi označava pojam za "ministarstva" u Rimskoj kuriji.
Ranije je izraz "dikasterij" zapravo označavao sve organizme unutar Rimske kurije, a ne određeni tip institucije[1].
Osoba koja Papino ime upravlja nekim od dikasterija u Rimskoj kuriji naziva se prefekt ili prefekta. U načelu, prema reformi Rimske kurije koju je 2022. donio papa Franjo, svaki kurijalni autoritet mogu voditi i neklerici, uključujući žene.
Bilješke
- ↑ Costituzione apostolica Pastor bonus, norme generali, articoli 1-2.