Danilska kultura

Datoteka:Kultna posuda (riton), danilska kultura.jpg

Keramička kultna posuda (riton) s četiri životinjske noge, danilska kultura, Arheološki muzej Zadar. Smilčić kraj Zadra jedno je od najbogatijih neolitičkih nalazišta na otvorenom. Naselje je bilo okruženo obrambenim jarkom, nastambe su bile nadzemne kolibe od isprepletena granja. Utvrđene su dvije razvojne faze naselja: starija, s nalazima kulture impresso, i mlađa, koju obilježava danilska kultura. Među nalazima se ističu keramičke bogato ukrašene kultne posude na četiri noge (ritoni), te raznolike posude ukrašene slikanim i urezanim ornamentima.

Datoteka:Kuglasta posuda, danilska kultura.jpg

Kuglasta posuda, danilska kultura, Arheološki muzej Zadar

Danilska kultura (4500. - 3900. pr. Kr.) javlja se u predjelima jadranske obale, a ime je dobila po lokalitetu selu Danilu istočno od Šibenika. Godine 1951. Duje Rendić-Miočević pokusnim je iskopavanjem u polju kraj tog sela otkrio dotada nepoznatu neolitičku kulturu, a Josip Korošec nazvao ju je danilskom te je 1953. i 1955. na istom mjestu proveo sustavna istraživanja otkrivši ostatke bogatog naselja sa zemunicama te drugim objektima kao i veliku količinu keramičkog materijala.

Iako velik dio nalaza potječe iz špilja, važnija i bogatija naselja danilske kulture nalazila su se na otvorenom, a špilje su služile tek kao povremena boravišta. Naselja se pretežno nalaze na istim položajima kao i ona iz prethodne faze impresso-keramike, redovito uz ležišta gline, obradivo plodno zemljište, usred polja, u blizini izvora vode, najčešće u dolinama a ponekad uz morsku obalu, dijelom zbog ribarstva (Vrsi, Privlaka).

Ljudi su živjeli ili u ukopanim kružnim kolibama (Danilo), u nadzemnim kružnim kućicama (Smilčić) ili u nadzemnim četvrtastim kućama s podom od nabijene gline (Bribir).Poznato je više od 40 nalazišta Danilske kulture a najznačajnija su Danilo, Smilčić i Bribir.

Danilska kultura utjecala je na razvoj okolnih područja, posebno na kakanjsku i butmirsku kulturu u srednjoj Bosni.

Kuće su od drvenih balvana, granja i pruća, s krovom od slame ili trstike. Dosta je nađeno koštanih predmeta, nakita te posuđa bolje kvalitete. To je posuđe dojmljivo zbog bogate ornamentike izvedene udubljivanjem, urezivanjem, žigosanjem, reljefnim oblikovanjem kombinirano s crvenom i bijelom inkrustacijom. Ukrasi su strogo geometrizirani a prevladavaju trokuti, rombovi, cik-cak, meandar, šahovska polja, a najčešći je spiralni ukras koji je i posebno svojstvo kulture.

Kameni predmeti su noževi od opsidijana, strugala, pile, svrdla, strelice, žrvnjevi, sjekire i čekići, od ukrasnih predmeta narukvice, prstenje, zrna za ogrlice.

Oblici posuda su raznovrsni: zdjele, čaše, tanjuri, terine, lonci, vrčevi. Danilsku keramiku karakteriziraju posude s četiri zdepaste noge, s nakošenim recipijentom i visokom prstenastom ručkom. Unutrašnjost recipijenta premazana je crvenom bojom koja se lako otire. Crvena je boja oduvijek predstavljala simbol krvi, sunca, rađanja i života. Smatra se da je ta posuda (riton) služila u kultne svrhe u obredima povezanim uz plodnost i napredak zajednice. Starije posude imaju četiri (životinjske) noge a mlađe dvije ljudske klečeće noge.

Prevladavaju tri mišljenja o izvorišnom području ritona u pretpovijesti. Po jednome, oni potječu iz Dalmacije, a argumenti su najveća brojnost, bogatstvo ukrasa te kvaliteta oblika. Ipak, u Dalmaciji još ne postoje dokazi o starijoj danilskoj ili protodanilskoj fazi u kojoj bi postojali primarni modeli ritona. Po drugome, ritoni potječu iz Grčke, zbog općeg kulturnog primata tog područja u odnosu na jadransko iako su jedini stratigrafski podaci iz naselja Elateja. Po trećem je mišljenju izvorišni prostor ritona središnja Albanija jer su najstariji ritoni pronađeni u naselju u Cakranu koje pripada prijelaznom razdoblju od ranog prema srednjem neolitiku.

Izvori

• Prapovijest. Zagreb 1998.
• Hrvatska enciklopedija (LZMK) - danilska kultura